PodruÄje nauke i tehnike koje obuhvata ventilaciju i klimatizaciju naroÄito je dinamiÄno i stalno se pojavljuju nova reÅ”enja kako bi Äovekov svakodnevni život bio lepÅ”i, bolji i ugodniji. Prilikom Äitanja raznih materijala vezanih za ovu problematiku postoje odgovarajuÄe nejasnoÄe oko tumaÄenja odreÄenih pojmova. U tu svrhu je napisan kratki reÄnik pojmova koji Äe Vam omoguÄiti lakÅ”e razumevanje ove problematike.
A
Adijabatsko ovlaživanje ā proces ovlaživanja kod kojeg entalpija ostaje konstantna.
Akustika ā nauka o zvuku, odnosno deo fizike koji prouÄava zakone zvuka i sluha.
Apsolutna vlažnost ā odnos mase vlage (vode, vodene pare) u vazduhu i mase suvog vazduha; naziva se udelom ili sadržajem vlage.
Apsorpcija ā fiziÄki proces kojim neka Ävrsta materija upija, odnosno na sebe preuzima Äestice teÄnosti, gasova ili drugih Ävrstih materija; sposobnost neke materije za preuzimanje zvuÄnih vibracija i njihovim pretvaranjem u toplotu.
ASHRAE ā AmeriÄko druÅ”tvo inženjera grejanja, hlaÄenja i klimatizacije.
B
Brzina strujanja vazduha ā brzina kojom vazduh struji po prostoriji kroz kanalni razvod sistema ventilacije i klimatizacije, kroz istrujne otvore, reÅ”etke itd, meri se anemometrom.
Buka ā svaki ton, zvuk ili Å”um koji predstavlja smetnju; posmatra se i kao zvuÄna vibracija i kao subjektivan oseÄaj.
C
Centralna ventilacija ā sistem koji omoguÄava prozraÄivanje i odzraÄivanje (dovoÄenje svežeg i odvoÄenje zaprljanog vazduha) po celoj zgradi.
Centralni sistemi ventilacije i klimatizacije ā sistemi ventilacije i klimatizacije kod kojih se na jednom mestu nalazi priprema vazduha i sistemi (ureÄaji) koji omoguÄavaju grejanje i/ili hlaÄenje nakon Äega se vazduh kanalnim razvodom dovodi do prostorija te iz njih odvodi nazad u sistem za pripremu (klima-komoru) ili u okolinu.
D
Dijagram vlažnog vazduha ā dijagram koji prikazuje promene stanja vlažnog vazduha; naziva se i Mollierovim dijagramom ili h-x dijagramom (na apscisi se nalazi sadržaj vlage, a na ordinati entalpija).
DIN ā NemaÄki institut za standarde ā nemaÄki standard.Direktno hlaÄenje ā hlaÄenje kod kojeg je vazduh u direktnom kontaktu (taÄnije preko izmenjivaÄkih povrÅ”ina) sa radnom materijom; naziva se i direktnim hlaÄenjem.
E
EN ā evropski standard.
Energija ā fiziÄka veliÄina koja opisuje unutraÅ”nje meÄudelovanje i stanje Äestica nekog tela i njegovo meÄudelovanje sa drugim telima odnosno sposobnost obavljanja rada.
Entalpija ā fiziÄka veliÄina odreÄena zbirom unutraÅ”nje energije i proizvoda pritiska i zapremine nekog tela, naziva se i sadržajem toplote.
F
Filter ā deo sistema ventilacije i klimatizacije ili klima-ureÄaja koji služi za odvajanje mehaniÄkih zaprljanja iz vazduha.
Frekvencija ā fiziÄka veliÄina koja opisuje broj oscilacija u sekundi.
G
Gas ā jedan od jedan od tri oblika agregatnih stanja materije prema tzv. Prandtlovoj definiciji. Kod gasova ne dolazi ni do kakvog otpora polaganoj promeni oblika ako su u unutraÅ”njoj ravnoteži.
GrejaÄ ā deo sistema ventilacije i klimatizacije ili klima ureÄaja koji služi za grejanje vazduha, može biti elektriÄni, toplovodni, sa koriÅ”Äenjem toplote zaprljanog vazduha ili izveden zamenom uloga isprivaÄa i kondenzatora.
Grejanje vazduha ā postupak kojim se vazduh greje na željenu temperaturu.
Gustina ā fiziÄka veliÄina odreÄena odnosom mase i zapremine.
H
Hladnjak ā deo sistema ventilacije i klimatizacije ili klima-ureÄaja koji služi za hlaÄenje vazduha.
I
Idealan gas ā pojednostavljen opis gasa, odnosno njegovog ponaÅ”anja, prikladan za tehniÄke primene.
IEC ā MeÄunarodno elektrotehniÄko telo, Standard MeÄunarodnog elektrotehniÄkog tela.
Indirektno hlaÄenje ā hlaÄenje kod kojeg vazduh nije u direktnom kontaktu sa radnom materijom, veÄ se koristi dodatni prenosnik toplote (najÄeÅ”Äe voda); naziva se i indirektnim ili posrednim hlaÄenjem.
Indukcioni ureÄaj ā deo sistema ventilacije i klimatizacije koji koristi vazduh i vodu kao prenosnike energije i kojim se omoguÄava grejanje, hlaÄenje i meÅ”anje dela vazduha iz prostorije (recirkulacionog vazduha) sa delom svežeg spoljnjeg ili pripremljenog vazduha pri Äemu se za meÅ”anje njihovih struja koristi indukcioni (usisni) efekat.Industrijska ventilacija i klimatizacija ā sistemi ventilacije i klimatizacije u raznim proizvodnim pogonima Äiji su zadaci ostvarivanje oseÄaja ugodnosti kod osoba koje u takvim prostorima borave, te zadovoljavanje odreÄenih zahteva proizvodnog procesa.
ISO ā MeÄunarodna organizacija za standardizaciju, meÄunarodni standard.
IsparivaÄ ā ureÄaj, odnosno deo rashladnog sistema u kojem dolazi do isparavanja radne materije, pri Äemu se iz neposredne okoline uzima toplota.
Istrujni otvor ā deo sistema ventilacije i klimatizacije ili klima-ureÄaja kroz koji pripremljeni ili sveži vazduh ulazi u prostoriju.
Izmena toplote ā fiziÄki proces do kojeg dolazi zbog razlike u temperaturi; odvija se na tri naÄina: provoÄenjem, konvekcijom i zraÄenjem.
Izmena vazduha ā proces kojim se odreÄena koliÄina āzaprljanogā vazduha iz prostorije izvodi, dok se u nju istovremeno dovodi odgovarajuÄa koliÄina svežeg vazduha ili pripremljenog vazduha.
IzmenjivaÄ toplote ā ureÄaj u kome dolazi do izmene toplote izmeÄu dve ili viÅ”e materija, npr. izmeÄu prenosnika toplote (vode, vazduha, radne materije, itd.) i neposredne okoline.
Izolacija ā postupak ili sredstvo kojim se smanjuje toplotni tok ili nivo zvuÄnog pritiska.
K
Kvalitet vazduha ā sastav vazduha s obzirom na udeo raznih materija koje ga prljaju, a koje mogu biti živog ili neživog porekla.
Kanalni razvod ā deo sistema ventilacije i klimatizacije kojim se vazduh dovodi od klima-komore do prostorija, iz njih odvodi u okolinu ili nazad u klima-komoru.
Kiseonik ā hemijski element, gasovita materija neophodna za život na Zemlji koja Äini oko 21 % zapreminskog udela vazduha.
Klima ā ukupne vremenske prilike ili vremenska stanja u nekom podruÄju tokom dužeg perioda (najÄeÅ”Äe 30 godina).
Klimatska podruÄja ā geografska podruÄja sa sliÄnim klimatskim karakteristikama.
Komforna ventilacija i klimatizacija ā sistemi ventilacije i klimatizacije u stambenim, kancelarijskim, poslovnim, trgovaÄkim, javnim i sliÄnim prostorima, Äiji je osnovni zadatak ostvarivanje oseÄaja ugodnosti kod osoba koje u takvim prostorima borave.
Kompaktni klima ureÄaj ā klima-ureÄaj kod koga se svi sastavni delovi nalaze u jednom kuÄiÅ”tu, može biti prozorski ili krovni.
Kompresor ā ureÄaj, odnosno deo rashladnog sistema koji služi za poveÄanje energetskog nivoa radne materije, odnosno za postizanje viÅ”eg pritiska i temperature primenom mehaniÄke energije.
Kondenzator ā ureÄaj, odnosno deo rashladnog sistema u kome dolazi do kondenzacije (ukapljivanja) radne materije pri Äemu se neposrednoj okolini dovodi toplota.
Konvekcija ā jedan od tri naÄina izmene toplote do koje dolazi izmeÄu Ävrste povrÅ”ine i gasova ili teÄnosti pri kretanju (npr. izmeÄu vazduha i zida cevi), osnovni uslov konvekcije je meÄusobno kretanje (komeÅ”anje) Äestica jer tada dolazi do stalnog meÄusobnog dodirivanja Äestica razliÄite temperature izmeÄu kojih zatim dolazi do prelaza toplote.
L
Latentna toplota ā toplota (toplotni izvor, toplotni tok) koja ne menja temperaturu, nego samo specifiÄnu entalpiju ili sadržaj vlažnosti u vazduhu.
Lokalna ventilacija ā sistem prozraÄivanja i odzraÄivanja ograniÄen samo na jednu prostoriju.
Lokalni sistemi klimatizacije ā sistemi klimatizacije (ne nužno i ventilacije) kod kojih se vazduh priprema zavisno od potrebe pojedinih prostorija ili manje grupe prostorija, pri Äemu se u najveÄem broju sluÄajeva radi o prostoriji (recirkulacioni vazduh).
M
MDK vrednost ā najveÄi dopuÅ”teni udeo neke Å”tetne materije (āzaprljanjaā) u vazduhu.
Meteorologija ā nauka o fiziÄkom stanju atmosfere i pojavama koje se u njoj dogaÄaju.
MeteoroloÅ”ki parametri ā vrednosti koje opisuju stanje atmosfere, odnosno vremenske ili klimatske prilike u nekom podruÄju.
MeÅ”aliÅ”te ā deo sistema ventilacije i klimatizacije ili klima-ureÄaja u kome dolazi do meÅ”anja svežeg spoljnog i vazduha iz prostorije (tzv. recirkulacionog vazduha).
MeÅ”anje ā postupak kojim se meÅ”aju dve struje vazduha, npr. struja svežeg, spoljnog i zaprljanog vazduha iz prostorije (tzv. recirkulacionog vazduha).
Miris ā subjektivan oseÄaj o prisutnosti neke materije u vazduhu.
N
Nivo aktivnosti ā nefiziÄki faktor sa odluÄujuÄim uticajem na oseÄaj ugodnosti, jer uzrokuje odavanje toplote osobe, Å”to direktno dovodi do poveÄanja toplotnog optereÄenja prostorije
Nivo buke ā veliÄina odreÄena odnosom kapaciteta zvuka, odnosno snage koju odaje izvor i referentne vrednosti zvuÄne snage; naziva se i nivoom zvuÄne snage.
Nivo zvuÄnog pritiska ā veliÄina jednaka logaritmu odnosa vrednosti stvarnog zvuÄnog pritiska i najmanje vrednosti delotvornog zvuÄnog pritiska, meri se ureÄajem za merenje buke (fonometrom).
Normalno stanje ā dogovoreni iznosi pritiska, temperature i gustine kojima se opisuje neka materija; za vazduh iznosi 1,013 bar i 0 Ā°C.
O
Odavanje toplote ā prelaz toplote sa materije, osoba i drugih živih biÄa, rasvetnih tela, maÅ”ina, ureÄaja, opreme itd, na neposrednu okolinu.
OdeÄa ā nefiziÄki faktor sa važnim uticajem na oseÄaj ugodnosti jer njen toplotni otpor smanjuje odavanje toplote osobe.
Odsisni otvor ā deo sistema ventilacije i klimatizacije kroz koji āzaprljaniā vazduh izlazi iz prostorije.
OdvlaživaÄ ā deo sistema ventilacije i klimatizacije koji služi za odvlaživanje vazduha; može biti apsorpcioni (sa materijama koje privlaÄe vlagu, tzv. desikansima) ili izvedeni kao hladnjak.
Odvlaživanje ā proces kojim se iz vazduha izdvaja odreÄena koliÄina vode.
OdzraÄivanje ā postupak odvoÄenja āzaprljanogā vazduha iz prostorije.
Okolni vazduh ā vazduh iz neposredne okoline zgrade; naziva se i spoljnim vazduhom.
Osetna temperatura ā srednja vrednost temperature vazduha u prostoriji i srednje temperature povrÅ”ina prostorije; naziva se i senzibilnom temperaturom.
Osetnik ā ureÄaj koji meri ili registruje vrednost neke fiziÄke veliÄine, naziva se i senzorom.
Osoba ā jedan od tri osnovna pojma koja odreÄuju ugodnost; od osobe potiÄe oseÄaj ugodnosti.
Ostakljena povrÅ”ina ā graÄevinski element napravljen od stakla ili od neke sliÄne, za SunÄevo zraÄenje propusne materije.
OsunÄanje ā obasjanost nekog mesta, odnosno povrÅ”ine, SunÄevim zracima.
Otpori strujanju ā smetnje koje uzrokuju pad pritiska pri strujanju fluida koje mogu biti uzrokovane samim strujanjem (tzv. linijski otpori) ili geometrijom kanala ili cevi kojima fluid struji (tzv. lokalni otpor).
OvlaživaÄ ā deo sistema ventilacije i klimatizacije ili klimatizovanog ureÄaja koji služi za ovlaživanje vazduha; može biti vodeni ili parni.
Ovlaživanje ā proces kojim se vazduhu dovodi odreÄena koliÄina vode (vlage) u obliku sitnih kapljica ili pare.
P
Pad pritiska ā razlika izmeÄu poÄetnog (npr. na usisnoj reÅ”etki) i konaÄnog (npr. u istrujnom otvoru) pritiska do kojeg dolazi zbog otpora strujanju.
Položaj Sunca ā pet uglovnih veliÄina opisuju upad SunÄevog zraÄenja.
PriguÅ”enje ā fiziÄki proces kojim neka materija na sebe preuzima zvuÄne vibracije (energija vibracija) i pretvara ih u toplotu.
PriguÅ”ivaÄ ā deo sistema ventilacije i klimatizacije koji služi za priguÅ”ivanje, odnosno za smanjivanje buke.
Priprema vazduha ā vazduh koji je prilagoÄen potrebama u prostoriji, odnosno zahtevima korisnika, npr. zagrejan, ohlaÄen, ovlažen, odvlažen, filtriran, itd.
Prirodna ventilacija ā naÄin prozraÄivanja prostorija kod kojeg nije potrebna dodatna mehaniÄka energija za strujanje vazduha, veÄ se ono zasniva na razlici pritisaka kao posledice udara vetra na proÄelje zgrade i razlici temperatura u njoj i u njenoj neposrednoj okolini.
Prisilna ventilacija ā naÄin prozraÄivanja i odzraÄivanja prostorija kod koje je strujanje vazduha pomognuto delovanjem ventilatora, odnosno dodatne mehaniÄke energije i naziva se i mehaniÄkom ventilacijom.
Pritisak ā fiziÄka veliÄina odreÄena odnosom sile (njene normalne komponente) na povrÅ”inu
Projektne temperature ā vrednosti temperatura spoljnjeg (okolnog) vazduha koje se uzimaju u obzir pri proraÄunu sistema grejanja i/ili ventilacije i/ili klimatizacije.
Promena stanja gasa ā fiziÄki proces na materiji u gasnom stanju.
Prostorija ā jedan od tri osnovna pojma koja odreÄuju ugodnost; u njoj je potrebno stvoriti oseÄaj ugodnosti.
Protivpožarna zaklopka ā deo sistema ventilacije i klimatizacije te protivpožarnog sistema graÄevine kojim se u sluÄaju požara spreÄava prolaz dimnim gasovima ili plamenu u delove graÄevine koji nisu zahvaÄeni požarom.
ProvoÄenje ā jedan od tri naÄina razmene toplote do kojeg dolazi kod Ävrstih materija, izmeÄu dva Ävrsta tela u dodiru te u teÄnostima i gasovima koje miruju ili laminarno struje (bez meÅ”anja Äestica); odvija se pod uticajem temperaturnog gradijenta, a zasniva se na prenosu kinetiÄke energije izmeÄu molekula.
ProzraÄivanje ā postupak dovoÄenja svežeg spoljnog ili pripremljenog vazduha u prostorije.
R
Radna materija ā materija koja uÄestvuje u radnom procesu rashladnog sistema; njenim isparavanjem u isparivaÄu dolazi do hlaÄenja neposredne okoline, a kondenzacijom u kondenzatoru do njenog grejanja, kao radne materije najÄeÅ”Äe se koriste razni ugljovodonici i njihovi spojevi, voda, amonijak, itd.
Rashladna povrÅ”ina ā deo sistema ventilacije i klimatizacije sa vodom i vazduhom kao prenosnicima toplote koji omoguÄava grejanje i hlaÄenje vazduha, koji može biti sveži spoljni, pripremljen ili vazduh iz prostorije (recirkulacioni vazduh), zraÄenjem i konvekcijom pri Äemu je izmenjivaÄka povrÅ”ina ugraÄena u graÄevinski element (zid, plafon ili pod) ili neposredno priÄvrÅ”Äena na njega.
Rashladni agregat ā deo sistema ventilacije i klimatizacije koji služi kao izvor rashladnog uÄina pri indirektnom hlaÄenju, naziva se i rashladnikom vode ili chillerom (engl).
Rashladni sistem ili ureÄaj ā sistem, odnosno ureÄaj koji omoguÄava hlaÄenje neke materije (npr. vazduha, vode) pri Äemu njegovu osnovu najÄeÅ”Äe predstavlja levokretni kružni proces radne materije; može biti izveden kao kompresorski (za ostvarivanje kruženja radne materije služi mehaniÄka energija) ili kao apsorpcioni (za ostvarivanje kruženja radne materije služi toplotna energija).
Rashladni toranj ā deo sistema ventilacije i klimatizacije koji služi za odvoÄenje toplote kondenzacije iz rashladnog ureÄaja.
Rashladni uÄin ā fiziÄka veliÄina opisana toplotnim tokom koji treba odvesti iz prostorije kako bi se postigla željena temperatura, tj. ugodnost, takoÄe i uÄin (snaga) rashladnog sistema, odnosno ureÄaja i njihovih delova.
Raspodela vazduha ā naÄin na koji se vazduh, odnosno vazduÅ”ne struje zavisno od njihove brzine, naÄinu strujanja i temperaturi (gustini) rasprodeljuju po prostoriji.
Rasvetno telo ā ureÄaj koji služi za osvetljavanje prostorije (npr. žarulja, halogenska, fluoroscentna svetiljka, itd.).
Regulacija ā proces kod kojeg jedna ili viÅ”e ulaznih veliÄina utiÄu na jednu ili viÅ”e izlaznih veliÄina, pri Äemu redovno postoji povratno delovanje ili veza izlaznih na ulazne veliÄine.
Relativna vlažnost ā odnos stvarnog parcijalnog pritiska vodene pare (vode, vlage) u vazduhu i njenog moguÄeg pritiska zasiÄenja pri odgovarajuÄoj temperaturi; jedan od osnovnih faktora ugodnosti.
S
Senzibilna toplota ā toplota (toplotni izvor ili toplotni tok) koja se manifestuje promenom temperature; naziva se i osetnom toplotom.
Smrad ā subjektivan, redovno neugodan oseÄaj o prisutnosti neke materije u vazduhu.
SpecifiÄni toplotni kapacitet ā fiziÄka veliÄina koja pokazuje koliko je toplotne energije potrebno dovesti 1 kg mase materiji kako bi joj se temperatura poveÄala za 1K stiÅ”ljive materije (gasovi) imaju dve vrste toplotnih kapaciteta; pri konstantnom pritisku i konstantnoj zapremini.
Split sistem ā klima ureÄaj u odvojenoj izvedbi (od eng. split ā podeliti, rascepiti), tj. sa dve jedinice; isparivaÄkom (unutraÅ”njem, niskopritisnom) smeÅ”tenom u prostoriji i kondenzacionoj (spoljnoj, visokopritisnoj) postavljenoj na spoljni zid, krov zgrade ili zemljiÅ”te.
Spremnik rashladnog uÄina ā ureÄaj, odnosno sistem koji omoguÄava privremeno skladiÅ”tenje rashladnog uÄina na osnovu skladiÅ”tenja senzibilne i latentne toplote u odgovarajuÄem mediju (najÄeÅ”Äe vode ili tzv. fazno promenljivom materijalu).
Srednje meseÄne temperature ā vrednosti temperature vazduha u nekom mestu (po pravilu na meteoroloÅ”koj stanici) odreÄene merenjem dnevnih temperatura vazduha tokom dužeg perioda.
Stepen odvajanja Äestica ā veliÄina koja pokazuje udeo ukupnog broja Äestica odreÄene veliÄine koje se mogu nahvatati na filteru, predstavlja meru kvaliteta filtera.
SunÄevo zraÄenje ā toplota (toplotni tok) koja od Sunca stiže na Zemlju.
Sistem grejanja i/ili ventilacije i/ili klimatizacije ā jedan od tri osnovna pojma koja odreÄuju ugodnost; ima zadatak postizanja ugodnosti u prostoriji.
Sistem prozraÄivanja i odzraÄivanja ā sistem koji omoguÄava dovoÄenje svežeg i odvoÄenje āzaprljanogā vazduha iz prostorije (sistem ventilacije).
Sistem ventilacije ā sistem koji omoguÄava dovoÄenje svežeg spoljnog i odvoÄenje āzaprljanogā vazduha iz samo jedne prostorije (lokalna ventilacija) ili iz svih prostorija u zgradi (centralna ventilacija).
Sistem ventilacije i klimatizacije ā sistem kojim se deluje na temperaturu, vlažnost i kvalitet vazduha te ostvaruje prisilna izmena vazduha u prostoriji, Å”to neposredno služi postizanju ugodnosti.
Sveži vazduh ā vazduh u kojem nema materija koje ga prljaju ili uzrokuju mirise, po pravilu podrazumeva spoljni (okolni) vazduh.
Å
Å um ā neperiodiÄne zvuÄne vibracije (nepravilnog ili stohastiÄkog oblika).
T
Temperatura ā fiziÄka veliÄna kojom se manifestuje unutraÅ”nje toplotno stanje nekog tela; dva tela imaju istu temperaturu kada izmeÄu njih nema izmene toplote, odnosno kada postoji toplotna ravnoteža.
Temperatura vazduha ā jedan od najvažnijih faktora ugodnosti, meri se u sredini prostorije, na visini 1,5 m od poda.
Termodinamika ā nauka o toploti, odnosno deo fizike koji prouÄava toplotne pojave, zakone toplotne ravnoteže i pretvaranja toplote u druge oblike energije.
Termometar ā ureÄaj kojim se meri temperatura.
Ton ā zvuÄne vibracije pravilnog (sinusoidalnog) oblika.
Toplota ā fiziÄka veliÄina, odnosno oblik energije koji se karakteriÅ”e prelazom izmeÄu tela razliÄitih temperatura.
Toplotna ugodnost ā stanje koje je postignuto kada je osoba zadovoljna temperaturom, vlažnoÅ”Äu i kretanjem vazduha u neposrednoj okolini te ne oseÄa potrebu ni za hladnijim, ni toplijim, ni vlažnijim, ni suvljim vazduhom.
Toplotni izvor ā telo koje ima viÅ”u temperaturu (npr. osoba, grejno ili rasvetno telo, itd.) zbog Äega dolazi do prelaza (razmene) toplote sa njega na okolinu ili druga tela niže teperature.
Toplotni otpor ā otpor provoÄenju toplote ili sama materija koja ga pruža (npr. odeÄa, izolacioni materijal).
Toplotni ponor ā telo koje ima nižu temperaturu (npr. spoljni zid, prozor, itd.) zbog Äega dolazi do prelaza (izmene) toplote sa tela viÅ”e temperature na njega.
Toplotni tok ā fiziÄka veliÄina koju opisuje toplota izmenjena u odreÄenom vremenu.
Toplotni uÄin ā fiziÄka veliÄina opisana toplotnim tokom koji treba dovesti u prostoriju kako bi se postigla željena temperatura, tj. ugodnost; uÄin sistema grejanja i njegovih delova (kotla, ogrevnih tela, itd.).
Toplotno optereÄenje ā toplota, odnosno toplotni tok uzrokovana unutraÅ”njim i spoljnim izvorima; po iznosu je jednako potrebnom rashladnom uÄinu; naziva se letnjim optereÄenjem prostorije.
ToplovazduÅ”no grejanje ā grejanje koje se zasniva na zagrevanju vazduha u sistemu ventilacije i klimatizacije; ako služi kao dodatni sistem grejanja (uz radijatore, konvektore, itd.), sveži, vanjski vazduh se u komori za pripremu (klima-komori) greje samo do temperature prostorije, a ako predstavlja jedini sistem grejanja, sveži, vanjski vazduh se zagrejava na neÅ”to viÅ”u od željene temperature u prostoriji koja se zatim uspostavlja meÅ”anjem.
U
UÄin ā fiziÄka veliÄina koju opisuje obavljeni rad ili razmenjena toplota u odreÄenom vremenu; naziva se i snagom.
Ugljen-dioksid ā hemijski spoj, gasna materija koja Äini 0,03 % zapreminskog udela vazduha, istiskuje vazduh iz prostorije i u veÄim koliÄinama je opasan.
Ugodnost ā svest jedne ili viÅ”e osoba o ugodnoj okolini, njeno postizanje je osnovni zadatak svakog sistema grejanja, ventilacije i klimatizacije, naziva se komforom ili udobnoÅ”Äu.
Uzgon ā okomito usmerena sila u fluidima koja uzrokuje podizanje, odnosno istiskivanje tela veÄe gustine.
V
Vanjska temperatura ā temperatura vanjskog (okolnog) vazduha.
Vanjski vazduh ā vazduh iz neposredne okoline zgrade; naziva se i okolnim vazduhom.
Vazduh ā smesa azota, kiseonika, ugljen-dioksida, plemenitih gasova, vodene pare i raznih zaprljanja u Å”ta se ubrajaju razni drugi gasovi, Äestice materija i živi organizmi; osnovna materija za život na Zemlji i jedan od osnovnih prenosnika energije u sistemima ventilacije i klimatizacije.
VDE ā nemaÄki Savez za elektrotehniku, elektroniku i informacionu tehniku.
VDI ā Udruženje nemaÄkih inženjera i Upustvo Udruženja nemaÄkih inženjera.
Ventilator ā ureÄaj kojim se ostvaruje strujanje gasnog medija na osnovu pretvaranja mehaniÄke energije obrtanja u pritisak i kinetiÄku energiju strujanja gasa; može biti radijalni ili aksijalni.
Ventilator konvektor ā deo sistema ventilacije i klimatizacije sa vodom i vazduhom kao prenosnicima toplote koji omoguÄava grejanje, hlaÄenje i filtriranje vazduha (svežeg, vanjskog i/ili pripremljenog te vazduha iz prostorije) pri Äemu se potrebno strujanje ostvaruje ugraÄenim ventilatorom; naziva se i eng. fan-coilom.
Vibracije ā mehaniÄke oscilacije materijalnih Äestica u elastiÄnom mediju, odnosno zvuk u Å”irem smislu.
Vlažnost vazduha ā udeo vlage (vodene pare) u vazduhu; može biti relativna ili apsolutna.
Vodena para ā voda u gasovitom agregatnom stanju.
Vreme odjeka ā vreme u kojem izvor neprekinutog Å”uma u nekoj prostoriji postiže smanjenje nivoa zvuÄne snage za 60 dB.
VRV ā sistem ā klima-ureÄaj u odvojenoj izvedbi koji radi sa viÅ”e unutraÅ”njih i spoljnih jedinica te sa promenljivom koliÄinom radne materije u cirkularnom protoku.
Z
Zaklopka ā deo sistema ventilacije i klimatizacije ili klima-ureÄaja kojim se reguliÅ”e strujanje vazduha.
ZaÅ”tita od požara ā mere i postupci za onemoguÄavanje Å”irenja plamena u graÄevini u sluÄaju požara te za uklanjanje njegovih posledica.
Zazori ā procepi, neprianjanja, pukotine u dosedu graÄevinskih elemenata (npr. prozora, vrata i njihovih ramova); nazivaju se i fugama.
Zona boravka ā podruÄje prostorije u kojem se dogaÄa veÄina ljudskih delatnosti; obuhvata prostor na udaljenosti 1 m od spoljnih zidova, 0,5 m od unutraÅ”njih zidova i do 2 m od poda; naziva se i bio-zonom ili zonom zadržavanja.
ZraÄenje ājedan od tri naÄina izmene toplote; kroz prostor se prenosi u obliku toplotnih zraka, odnosno elektromagnetskih talasa.
Zvuk ā viÅ”e istovremenih pravilnih zvuÄnih vibracija (tonova).
Prof. dr D. Å kobalj, Ž. ÄokiÄ, dipl. inž.