Connect with us
Intervju

intervju: Milica Kovač – Svaki projekat je jedna nova velika radost

Arhitektura Milici Kovač možda nije bila prvi izbor, ali nam je drago Å”to je zahvaljujući entuzijazmu mlade profesorke postao jedini. Od tog momenta do danas proÅ”le su decenije, promenilo se mnogo toga, od materijala i tehnologija do načina rada, ali je ostala ista potreba da se svakom projektu pristupi kao da se radi za sebe.

NaÅ”a redakcija je sa Milicom sarađivala tokom godina, ali sada smo imali priliku da vodimo razgovor o njenom poslovnom putu, arhitekturi u Zrenjaninu, odnosu sa investitorima i klijentima, kvalitetu prostora, ali i tome Å”ta joj danas, posle svega, donosi najveću radost.

projekat: Aller Aqua / autor projekta: Archi BOX / foto: Igor Ripak
projekat: Aller Aqua / autor projekta: Archi BOX / foto: Igor Ripak

Kako je nastao Archi BOX i kakvu ste arhitekturu tada želeli da stvarate?

To je zapravo jako duga priča. Studirala sam u Novom Sadu, a 2003. godine dobijam priliku da se vratim u Zrenjanin. Reč je bila o poslovnoj ponudi u jednom projektnom birou. Dakle, pričam o vremenu kada nije bilo interneta, oglasi za posao su bili u novinama, a projektnih biroa izuzetno malo.

Poređenja radi, u tom momentu u Novom Sadu je bilo svega tri, četiri projektna biroa, te nije bilo mogućnosti da se zaposlite u struci iako sam želela da ostanem tamo. U tom momentu dobijam priliku da se vratim u Zrenjanin i da radim u jako lepom projektnom birou – ARS Formi.

Moram reći da sam po povratku dobila ono Å”to sam i tražila – radila sam u struci, radila sam lepu arhitekturu, moderne projekte…

Posle neke tri-četiri godine u praksi osetila sam da je momenat da izađem odatle i osnujem sopstveni studio. Shodno tome, 1. februara 2007. godine je osnovan Archi BOX ali kao preduzetnička radnja. Dakle, od 2007. do 2011. godine biro posluje kao preduzetnička radnja, a onda prelazi na d.o.o. Tako da u APR-u stoji podatak da smo zvanično osnovani 2011, ali realno postojimo od 2007. godine.

projekat: Aller Aqua / autor projekta: Archi BOX / foto: Igor Ripak
projekat: Aller Aqua, eksterijer / autor projekta: Archi BOX / foto: Igor Ripak

Odakle potiče ideja da se bavite arhitekturom? Postoji li neki momenat tokom osnovne ili srednje Ŕkole kada ste znali da je to put kojim želite da idete?

Zapravo postoji. Naime, ja sam upisala srednju građevinsku Å”kolu sasvim slučajno, po principu biranja manjeg zla, kao Å”to i danas deca upisuju. Dakle igrom slučaja sam zavrÅ”ila tu. Biću iskrena, u prvoj godini meni to uopÅ”te nije bilo zanimljivo, jednostavno me nije privlačilo.

Iskreno sam mislila da se neću time baviti, te se nisam neÅ”to posebno ni trudila oko Å”kole.

U drugom razredu srednje Å”kole nam dolazi nova profesorica – Dubravka Rajnović. Ona je tada kao mlada arhitektkinja toliko unela entuzijazma u svoj posao i priÅ”la nam je sa neverovatnom pozitivnom energijom da je u nama probudila ljubav prema arhitekturi. Bila je to 1995/96. vreme inflacije, nema se dovoljno novca ni za kupovinu sveske, a ona nama donosi svoju paletu drvenih bojica. Sećam se, u paketu je bilo oko 50 bojica, a mi onako stojimo iznad palete i gledamo, ne znamo da li smemo da diramo…

Donosila nam je svoje radove, materijal, ono Ŕto joj je ostalo sa fakulteta i stvarno je pristupila tome sa jednom velikom ljubavlju. Od celog odeljenja nas troje smo se zaljubili u arhitekturu i sve troje je upisujemo u Novom Sadu gde zajedno studiramo.

projekat: Vigo Academy / autor projekta: Archi BOX / foto: Ninoslav Isailović
projekat: Vigo Academy / autor projekta: Archi BOX / foto: Ninoslav Isailović

Kada danas pogledate prve projekte koje ste radili i uporedite ih sa onim Å”to Archi BOX predstavlja danas, u čemu vidite najveću promenu, a Å”ta je ono Å”to je ostalo isto?

Ista je ostala posvećenost, želja da se pruži maksimum tokom celog projekta. Od početka smo projektu pristupali kao da ga radimo sebi.

Veoma često dođu investitori sa svojom idejom, koji znaju Å”ta hoće i treba im samo neko ko će da iscrta projekat i ishoduje dozvolu. Mi tada uložimo energiju da predočimo drugačije reÅ”enje, drugačiji pristup i koncept i ukažemo na moguće probleme.

Uvek smo iÅ”li sa stavom da ponudimo jedno reÅ”enje koje su oni tražili i neko drgo reÅ”enje koje smo mi smatrali dobrim. I kroz diskusiju i priču uvek dođemo do kvalitetnog reÅ”enja, tako da svi budemo zadovoljni i da uradimo projekat onako kako smatramo da treba. To je i danas princip naÅ”eg rada.

Ono Ŕto se razlikuje je definitivno da sada joŔ detaljnije pristupamo projektovanju i gradnji.

Tehnologija se razvila, ima puno novih materijala, te sada nudimo viÅ”e, u smislu rendera, razrade detalja… Sada smo tu od početka do kraja projekta, tačnije od samog projektovanja do useljenja.

Koliko je bilo zahtevno izgraditi prepoznatljiv arhitektonski studio u Zrenjaninu, da li je činjenica da ne radite iz Beograda ili nekog većeg regionalnog centra za Vas bilo ograničenje ili prednost?

Kao Å”to sam već pomenula, biro je osnovan 2007. a tada nije bilo puno privatnih biroa, i možda i nije bilo tako teÅ”ko. Ali mi smo uvek radili preko preporuka, one su nas vodile, nisu bile potrebne dodatne reklame, jednostavno zadovoljni klijenti su se nadovezivali jedni na druge.

Da li je prednost Å”to smo u Zrenjaninu? – Pre bih rekla da je mana, ali mana u smislu da nemamo mogućnost da radimo kompleksnije projekte, kakvi se uglavnom rade u Beogradu i Novom Sadu. Jednostavno takvih projekata ima malo u Zrenjaninu.

projekat: Vigo Academy / autor projekta: Archi BOX / foto: Ninoslav Isailović
projekat: Vigo Academy, enterijer / autor projekta: Archi BOX / foto: Ninoslav Isailović

Archi BOX danas radi različite tipologije objekata, od porodičnih kuća, enterijera do poslovnih i industrijskih prostora, koji projekti Vas lično najviÅ”e pokreću i u kojim projektima osećate najveću slobodu kao arhitektkinja?

NajviÅ”e volim stambene objekte jer tu direktno sarađujemo sa budućim korisnicima prostora i onda možemo da ostvarimo najbolju vezu i uđemo u materiju. Uglavnom volim kada su objekti manjeg tipa, bez obzira da li je reč o stambenim, poslovnim, komercijalnim ili industrijskim, upravo zbog te neke relacije sa investitorima.

Koliko se VaŔ lični odnos prema arhitekturi promenio tokom godina i da li ste danas pragmatičniji, hrabriji i zahtevniji prema sebi, saradnicima i prostoru koji projektujete u odnosu na period pre dvadeset godina ili ste ostali isti?

Odnos prema arhitekturi se nije promenio. I dalje se trudimo da izvučemo maksimum iz svega i nije mi žao kada uložim viŔe vremena nego Ŕto je potrebno kako bih isprobala neke nove varijante, a tako radim od samog početka.

Ono Å”to se promenilo je mogućnost prepoznavanja na Å”ta treba troÅ”iti energiju, a na Å”ta ne. Sada smo u stanju da bez problema odbijemo posao, jednostavno se zahvalimo investitorima jer prepoznamo da to nije energija koja nam odgovara. A Å”to se tiče hrabrosti, mislim da smo ostali isti, uvek smo spremni da isprobavamo neke nove stvari, primenjujemo nove materijale, tehnologije, jednostavno da unapređujemo arhitekturu u tom smislu.

projekat: BrickBOX / autor projekta: Archi BOX / foto: Igor Ripak
projekat: BrickBOX, enterijer / autor projekta: Archi BOX / foto: Igor Ripak

Koliko su danas osveŔćeni klijenti kada pričamo o nekom kvalitetu gradnje, dugotrajnosti materijala, energetskoj efikasnosti, troÅ”kovima koriŔćenja objekta, a koliko odluke i dalje donose na osnovu same početne cene?

Definitivno nam dolaze klijenti koji misle da sve znaju i sve je viÅ”e klijenata sa određenim predznanjem. Sada je pitanje da li je to predznanje dobro ili loÅ”e. Mi imamo klijente koji su stvarno dosta informisani i informiÅ”u se, raspituju, istražuju sami, tako da sa njima lako dolazimo do reÅ”enja.

Ipak mislim da viÅ”e imamo klijenata koji misle da jako puno znaju i dolaze sa nekim predubeđenjem koje su dobili iz loÅ”ih izvora. NajčeŔće to budu preporuke majstora, poput varijanti da im je rečeno da neke stvari moraju drugačije. U suÅ”tini dosta se priča o tome i ljudi su svesni da treba da razmiÅ”ljaju o tome.

Kakva je situacija kod investitora kod kojih radite objekte, da li oni imaju drugačiju percepciju ili je slično kao kod privatnih projekata?

Mi imamo sreće da sarađujemo sa dobrim investitore i Å”to se tiče komercijalne i stambene izgradnje, tako da uglavnom u tom delu posla su na strani kvaliteta. Svesni su da treba neÅ”to skuplje platiti ali da će imati kasnije manje problema u eksploataciji.

projekat: stambeni objekat u Petrovaradinu / autor projekta: Archi BOX / foto: NebojŔa Zabrdac
projekat: stambeni objekat u Petrovaradinu / autor projekta: Archi BOX / foto: NebojŔa Zabrdac

Kada govorimo o energetski efikasnom objektu, pažnja javnosti se uglavnom usmerava na fasadu, izolaciju, stolariju… Koji se elementi prema VaÅ”em iskustvu ili miÅ”ljenju najčeŔće zanemaruju a utiču na kvalitet, komfor i buduću potroÅ”nju energije?

Po meni su na prvom mestu prozori. Definitivno treba posebnu pažnju posvetiti prozorima jer su oni dosta skupa stavka u celoj izgradnji i obično tu investitori gledaju da naprave kompromise. Ali mi baÅ” insistiramo da se uloži u kvalitet i da su to stvari koje se jednom ugrađuju i da viÅ”e ne mogu da se menjaju. Tu su naravno i sistemi grejanja i hlađenja objekta, fasada, toplotna izolacija krovova, tavanica i podova…

Jesu li investitori svesni ili im objaÅ”njavate značaj RAL ugradnje, važnost troslojnog stakla umesto dvoslojnog, da je važno odabrati dobrog proizvođača koji će to joÅ” bolje ugraditi, da je upravo taj majstor najslabija ili najjača karika?

Meni je fascinantno da majstori koji ugrađuju stolariju ne znaju kako se radi RAL ugradnja.

Jasno mi je da investitori nikad nisu čuli i da ne znaju za nju. Ipak, mi na tome insistiramo, od samog izbora profila, preko stakla, do toga da se mora primeniti RAL ugradnja. Jer džaba i najskuplji profil ako će pored njega da duva.

Rekuperacija je joÅ” jedna stvar koja se zanemaruje. Mi sada imamo situaciju da se prilikom rekonstrukcije stari objekti hermetički zatvaraju i opet ljudima dolazi do pojave buđi, jer hermetički zatvore objekat i nema para gde da izađe. Tako da uvek pokuÅ”avamo rekuperaciju da ubacimo u projekat, jer je to onda potpuno zatvoren sistem koji može da ostvari najbolje efekte.

Koliko arhitekta danas može da utiče na izbor kvalitetnih materijala, sistema, posebno kad se tokom realizacije projekta pojavi želja investitora ili izvođača da se prvobitno reÅ”enje zameni nekom jeftinijom alternativom?

Znate kako se kaže, koliko je dobar investitor, toliko je dobar arhitekta. Sve zavisi na kraju od nekog razumevanja i od budžeta u velikoj meri. Drugim rečima, ako se podiže budžet koji je ograničen – tu nema mnogo prostora. A ako je reč o investitoru koji nema takva ograničenja i ima razumevanja – onda to može da bude dobra kombinacija.

Tako da se opet vraćamo na odnos između investitora i projektanta, gde se kroz razgovor, vreme posvećeno investitoru, dođe do kompromisa gde investitor sa poverenjem može da ti prepusti neke stvari, odluke, da bude siguran da radiÅ” u njegovom interesu, te da su i ta neka skuplja reÅ”enja dobra za njega.

projekat: stambeni objekat u Petrovaradinu, eksterijer / autor projekta: Archi BOX / foto: NebojŔa Zabrdac

Sve viŔe se govori o održivoj arhitekturi, cirkularnosti i ponovnoj upotrebi materijala, pametnim sistemima, objektima gotovo nulte potroŔnje energije. Koji od tih trendova ima stvarnu vrednost, a Ŕta je po VaŔem miŔljenju samo prolazna moda?

Na prvom mestu mi je održavanje objekta. A to je generalno u Srbiji jako veliki problem, da se razumemo, ne pričam sada o privatnim objektima, nego javnim, o prostoru uopÅ”te. Kada pogledamo Zrenjanin danas, može se primetiti koliko je grad oronuo jer se objekti ne održavaju i to je najveći problem. Jer pravilnim održavanjem objekta ćemo imati mnogo manje posla sa rekonstrukcijom i ruÅ”enjem.

Nakon toga, dosta je veliki problem ruÅ”enje objekta i životni vek objekta. Drugim rečima, važno je prepoznati kada je objekat ā€žodradioā€œ svoj životni vek i kada je spreman za ruÅ”enje. Tome se sada pridaje dosta veća pažnja i predviđaju se projekti uklanjanja objekata kojima je proÅ”ao životni vek. Čini se da se o tome jako malo priča i da treba da tome posvetimo mnogo viÅ”e pažnje.

Kako vidite savremenu stambenu arhitekturu u Srbiji i regionu i da li danas nastaju kvalitetniji prostori za život ili se pod pritiskom tržiÅ”ta sve čeŔće projektuju objekti sa mnogo kvadrata ali sa sve manje stvarnog kvaliteta stanovanja?

Možda se u nekim većim sredinama to i menja, gde postoje mogućnosti. Ali na to naravno na kraju utiče odnos cene i kvaliteta. Mi smo u Zrenjaninu na nivou da imamo Å”to viÅ”e kvadrata, veći broj stanova manje kvadrature i tako dobijamo stanove u kojima se sa ulaza ulazi pravo u kuhinju, ne postoje predsoblja i ostave. Ali takvi stanovi se i dalje prodaju.

Svojevremeno sam pričala sa investitorom kada smo radili jednu takvu zgradu, zanimalo me u čemu je problem, jer ne prodaje se stan po komadu nego po kvadratu. Njegov odgovor je bio da će mali stan prodati brže. Sada je i vreme bitan faktor.

Smatram da to nije problem investitora, lično ne volim naziv ā€žinvestitorski urbanizamā€œ jer investitor nije neko ko treba da vodi socijalnu politiku i odlučuje o tome. Investitor je čovek koji je uÅ”ao u posao jer želi da ostvari prihod.

Čini se da je to problem struke koja kroz institucije treba da postavi standarde i pravilnike i da smernice za izgradnju.

Aktivni ste u razgovorima o Zrenjaninu, javnim odgovornostima arhitekata u gradu. Koliko arhitekti danas zaista mogu da utiču na urbanističke odluke i da li je struka dovoljno glasna kada prepozna loŔa reŔenja?

Bila sam predsednica DruÅ”tva arhitekata protekle dve godine i stvarno sam jako puno energije uložila u sve to. Zaista smo se trudili da sve bude bez dizanja praÅ”ine i halabuke i da idemo nekim pravnim putevima. Čekali smo izmene planova, odlazili u direkciju, pisali naÅ”e sugestije i primedbe, ali to se na kraju zavrÅ”ilo zatvorenim vratima. Jednostavno ne postoji razumevanje i želja da se bilo Å”ta učini.

Da li smatrate da arhitekte dovoljno poznaju savremene materijale, sisteme i tehnologije koje im industrija nudi ili i dalje postoji veliki prostor za kvalitetniju razmenu znanja između projektanata i proizvođača?

TeÅ”ko je ispratiti sve novine jer se one pojavljuju na dnevnom nivou. Svaki novi projekat na kome radimo budi novo interesovanje, te nas tera da malo istražujemo, zovemo, kontaktiramo sa ljudima, primamo predstavnike kompanija koji predstavljaju materijale…

Ipak, konferencije su mesta gde vidiÅ” stvari koje ti nisu u tom momentu potrebne, ali će biti kasnije. Onda skladiÅ”tiÅ” tu informaciju, pa kada dođeÅ” u situaciju da ti to zatreba, setiÅ” se koga treba da pozoveÅ” i na koju stranu da ideÅ”.

projekat: BrickBOX / autor projekta: Archi BOX / foto: Igor Ripak
projekat: BrickBOX / autor projekta: Archi BOX / foto: Igor Ripak

ArchyEnergy je nastao kao mesto susreta struke, arhitekture, investitora, proizvođača i izvođača. Koliko su ovakvi B2B događaji važni za struku i Å”ta arhitektama najviÅ”e nedostaje na klasičnim konferencijama i sajmovima?

Jako je bitno to mesto susreta i razmene energije jer se tada deÅ”ava jedan mali ā€žbrainstormingā€œ. Na takvim susretima uvek vlada pozitivna energija i nije strogo strukovna, jednostavno znaÅ” da ćeÅ” tamo sresti kolege. To se onda pretvori u neku prijateljsku i toplu atmosferu gde se svi družimo i kroz druženje opuÅ”teno razmenjujemo informacije.

I zaista, svaki put kada sam prisustvovala, čula sam dosta novih stvari, ostvarila kontakte i upoznala puno ljudi. Tako da je taj susret uživo neŔto nezamenljivo.

ArchyEnergy je dosta lepo organizovan – bude reči o novim materijalima, projektima, ljudi pričaju o problemima. Ipak možda je neophodno da se priča malo viÅ”e o nekim konkretnim situacijama, da se na primenjenim projektima definiÅ”u problemi i reÅ”avanje istih. U tom smeru možda treba da ide.

Posle svih projekata, iskustava, lepih saradnji ali sigurno i neprospavanih noći, Å”ta je ono Å”to Vas i dalje iskreno raduje u arhitekturi, Å”ta biste voleli da bude sledeće veliko poglavlje Archi BOX studija?

Svaki projekat je jedna nova velika radost. Tako da definitivno nove tipologije, stambena arhitektura… Zaista se iskreno radujem svakom novom projektu i pristupam mu kao da ga radim za sebe.

Nekada sam sanjala da radim neke velike objekte i da to bude neÅ”to impozantno, a sada se viÅ”e radujem manjim objektima za koje znam da će se zaista realizovati kako treba. Tako da niÅ”ta ja tu ne bih menjala.