Arhitektura Milici KovaÄ možda nije bila prvi izbor, ali nam je drago Å”to je zahvaljujuÄi entuzijazmu mlade profesorke postao jedini. Od tog momenta do danas proÅ”le su decenije, promenilo se mnogo toga, od materijala i tehnologija do naÄina rada, ali je ostala ista potreba da se svakom projektu pristupi kao da se radi za sebe.
NaÅ”a redakcija je sa Milicom saraÄivala tokom godina, ali sada smo imali priliku da vodimo razgovor o njenom poslovnom putu, arhitekturi u Zrenjaninu, odnosu sa investitorima i klijentima, kvalitetu prostora, ali i tome Å”ta joj danas, posle svega, donosi najveÄu radost.

Kako je nastao Archi BOX i kakvu ste arhitekturu tada želeli da stvarate?
To je zapravo jako duga priÄa. Studirala sam u Novom Sadu, a 2003. godine dobijam priliku da se vratim u Zrenjanin. ReÄ je bila o poslovnoj ponudi u jednom projektnom birou. Dakle, priÄam o vremenu kada nije bilo interneta, oglasi za posao su bili u novinama, a projektnih biroa izuzetno malo.
PoreÄenja radi, u tom momentu u Novom Sadu je bilo svega tri, Äetiri projektna biroa, te nije bilo moguÄnosti da se zaposlite u struci iako sam želela da ostanem tamo. U tom momentu dobijam priliku da se vratim u Zrenjanin i da radim u jako lepom projektnom birou ā ARS Formi.
Moram reÄi da sam po povratku dobila ono Å”to sam i tražila ā radila sam u struci, radila sam lepu arhitekturu, moderne projekteā¦
Posle neke tri-Äetiri godine u praksi osetila sam da je momenat da izaÄem odatle i osnujem sopstveni studio. Shodno tome, 1. februara 2007. godine je osnovan Archi BOX ali kao preduzetniÄka radnja. Dakle, od 2007. do 2011. godine biro posluje kao preduzetniÄka radnja, a onda prelazi na d.o.o. Tako da u APR-u stoji podatak da smo zvaniÄno osnovani 2011, ali realno postojimo od 2007. godine.

Odakle potiÄe ideja da se bavite arhitekturom? Postoji li neki momenat tokom osnovne ili srednje Å”kole kada ste znali da je to put kojim želite da idete?
Zapravo postoji. Naime, ja sam upisala srednju graÄevinsku Å”kolu sasvim sluÄajno, po principu biranja manjeg zla, kao Å”to i danas deca upisuju. Dakle igrom sluÄaja sam zavrÅ”ila tu. BiÄu iskrena, u prvoj godini meni to uopÅ”te nije bilo zanimljivo, jednostavno me nije privlaÄilo.
Iskreno sam mislila da se neÄu time baviti, te se nisam neÅ”to posebno ni trudila oko Å”kole.
U drugom razredu srednje Å”kole nam dolazi nova profesorica ā Dubravka RajnoviÄ. Ona je tada kao mlada arhitektkinja toliko unela entuzijazma u svoj posao i priÅ”la nam je sa neverovatnom pozitivnom energijom da je u nama probudila ljubav prema arhitekturi. Bila je to 1995/96. vreme inflacije, nema se dovoljno novca ni za kupovinu sveske, a ona nama donosi svoju paletu drvenih bojica. SeÄam se, u paketu je bilo oko 50 bojica, a mi onako stojimo iznad palete i gledamo, ne znamo da li smemo da diramoā¦
Donosila nam je svoje radove, materijal, ono Ŕto joj je ostalo sa fakulteta i stvarno je pristupila tome sa jednom velikom ljubavlju. Od celog odeljenja nas troje smo se zaljubili u arhitekturu i sve troje je upisujemo u Novom Sadu gde zajedno studiramo.

Kada danas pogledate prve projekte koje ste radili i uporedite ih sa onim Å”to Archi BOX predstavlja danas, u Äemu vidite najveÄu promenu, a Å”ta je ono Å”to je ostalo isto?
Ista je ostala posveÄenost, želja da se pruži maksimum tokom celog projekta. Od poÄetka smo projektu pristupali kao da ga radimo sebi.
Veoma Äesto doÄu investitori sa svojom idejom, koji znaju Å”ta hoÄe i treba im samo neko ko Äe da iscrta projekat i ishoduje dozvolu. Mi tada uložimo energiju da predoÄimo drugaÄije reÅ”enje, drugaÄiji pristup i koncept i ukažemo na moguÄe probleme.
Uvek smo iÅ”li sa stavom da ponudimo jedno reÅ”enje koje su oni tražili i neko drgo reÅ”enje koje smo mi smatrali dobrim. I kroz diskusiju i priÄu uvek doÄemo do kvalitetnog reÅ”enja, tako da svi budemo zadovoljni i da uradimo projekat onako kako smatramo da treba. To je i danas princip naÅ”eg rada.
Ono Ŕto se razlikuje je definitivno da sada joŔ detaljnije pristupamo projektovanju i gradnji.
Tehnologija se razvila, ima puno novih materijala, te sada nudimo viÅ”e, u smislu rendera, razrade detalja⦠Sada smo tu od poÄetka do kraja projekta, taÄnije od samog projektovanja do useljenja.
Koliko je bilo zahtevno izgraditi prepoznatljiv arhitektonski studio u Zrenjaninu, da li je Äinjenica da ne radite iz Beograda ili nekog veÄeg regionalnog centra za Vas bilo ograniÄenje ili prednost?
Kao Å”to sam veÄ pomenula, biro je osnovan 2007. a tada nije bilo puno privatnih biroa, i možda i nije bilo tako teÅ”ko. Ali mi smo uvek radili preko preporuka, one su nas vodile, nisu bile potrebne dodatne reklame, jednostavno zadovoljni klijenti su se nadovezivali jedni na druge.
Da li je prednost Å”to smo u Zrenjaninu? ā Pre bih rekla da je mana, ali mana u smislu da nemamo moguÄnost da radimo kompleksnije projekte, kakvi se uglavnom rade u Beogradu i Novom Sadu. Jednostavno takvih projekata ima malo u Zrenjaninu.

Archi BOX danas radi razliÄite tipologije objekata, od porodiÄnih kuÄa, enterijera do poslovnih i industrijskih prostora, koji projekti Vas liÄno najviÅ”e pokreÄu i u kojim projektima oseÄate najveÄu slobodu kao arhitektkinja?
NajviÅ”e volim stambene objekte jer tu direktno saraÄujemo sa buduÄim korisnicima prostora i onda možemo da ostvarimo najbolju vezu i uÄemo u materiju. Uglavnom volim kada su objekti manjeg tipa, bez obzira da li je reÄ o stambenim, poslovnim, komercijalnim ili industrijskim, upravo zbog te neke relacije sa investitorima.
Koliko se VaÅ” liÄni odnos prema arhitekturi promenio tokom godina i da li ste danas pragmatiÄniji, hrabriji i zahtevniji prema sebi, saradnicima i prostoru koji projektujete u odnosu na period pre dvadeset godina ili ste ostali isti?
Odnos prema arhitekturi se nije promenio. I dalje se trudimo da izvuÄemo maksimum iz svega i nije mi žao kada uložim viÅ”e vremena nego Å”to je potrebno kako bih isprobala neke nove varijante, a tako radim od samog poÄetka.
Ono Å”to se promenilo je moguÄnost prepoznavanja na Å”ta treba troÅ”iti energiju, a na Å”ta ne. Sada smo u stanju da bez problema odbijemo posao, jednostavno se zahvalimo investitorima jer prepoznamo da to nije energija koja nam odgovara. A Å”to se tiÄe hrabrosti, mislim da smo ostali isti, uvek smo spremni da isprobavamo neke nove stvari, primenjujemo nove materijale, tehnologije, jednostavno da unapreÄujemo arhitekturu u tom smislu.

Koliko su danas osveÅ”Äeni klijenti kada priÄamo o nekom kvalitetu gradnje, dugotrajnosti materijala, energetskoj efikasnosti, troÅ”kovima koriÅ”Äenja objekta, a koliko odluke i dalje donose na osnovu same poÄetne cene?
Definitivno nam dolaze klijenti koji misle da sve znaju i sve je viÅ”e klijenata sa odreÄenim predznanjem. Sada je pitanje da li je to predznanje dobro ili loÅ”e. Mi imamo klijente koji su stvarno dosta informisani i informiÅ”u se, raspituju, istražuju sami, tako da sa njima lako dolazimo do reÅ”enja.
Ipak mislim da viÅ”e imamo klijenata koji misle da jako puno znaju i dolaze sa nekim predubeÄenjem koje su dobili iz loÅ”ih izvora. NajÄeÅ”Äe to budu preporuke majstora, poput varijanti da im je reÄeno da neke stvari moraju drugaÄije. U suÅ”tini dosta se priÄa o tome i ljudi su svesni da treba da razmiÅ”ljaju o tome.
Kakva je situacija kod investitora kod kojih radite objekte, da li oni imaju drugaÄiju percepciju ili je sliÄno kao kod privatnih projekata?
Mi imamo sreÄe da saraÄujemo sa dobrim investitore i Å”to se tiÄe komercijalne i stambene izgradnje, tako da uglavnom u tom delu posla su na strani kvaliteta. Svesni su da treba neÅ”to skuplje platiti ali da Äe imati kasnije manje problema u eksploataciji.

Kada govorimo o energetski efikasnom objektu, pažnja javnosti se uglavnom usmerava na fasadu, izolaciju, stolariju… Koji se elementi prema VaÅ”em iskustvu ili miÅ”ljenju najÄeÅ”Äe zanemaruju a utiÄu na kvalitet, komfor i buduÄu potroÅ”nju energije?
Po meni su na prvom mestu prozori. Definitivno treba posebnu pažnju posvetiti prozorima jer su oni dosta skupa stavka u celoj izgradnji i obiÄno tu investitori gledaju da naprave kompromise. Ali mi baÅ” insistiramo da se uloži u kvalitet i da su to stvari koje se jednom ugraÄuju i da viÅ”e ne mogu da se menjaju. Tu su naravno i sistemi grejanja i hlaÄenja objekta, fasada, toplotna izolacija krovova, tavanica i podovaā¦
Jesu li investitori svesni ili im objaÅ”njavate znaÄaj RAL ugradnje, važnost troslojnog stakla umesto dvoslojnog, da je važno odabrati dobrog proizvoÄaÄa koji Äe to joÅ” bolje ugraditi, da je upravo taj majstor najslabija ili najjaÄa karika?
Meni je fascinantno da majstori koji ugraÄuju stolariju ne znaju kako se radi RAL ugradnja.
Jasno mi je da investitori nikad nisu Äuli i da ne znaju za nju. Ipak, mi na tome insistiramo, od samog izbora profila, preko stakla, do toga da se mora primeniti RAL ugradnja. Jer džaba i najskuplji profil ako Äe pored njega da duva.
Rekuperacija je joÅ” jedna stvar koja se zanemaruje. Mi sada imamo situaciju da se prilikom rekonstrukcije stari objekti hermetiÄki zatvaraju i opet ljudima dolazi do pojave buÄi, jer hermetiÄki zatvore objekat i nema para gde da izaÄe. Tako da uvek pokuÅ”avamo rekuperaciju da ubacimo u projekat, jer je to onda potpuno zatvoren sistem koji može da ostvari najbolje efekte.
Koliko arhitekta danas može da utiÄe na izbor kvalitetnih materijala, sistema, posebno kad se tokom realizacije projekta pojavi želja investitora ili izvoÄaÄa da se prvobitno reÅ”enje zameni nekom jeftinijom alternativom?
Znate kako se kaže, koliko je dobar investitor, toliko je dobar arhitekta. Sve zavisi na kraju od nekog razumevanja i od budžeta u velikoj meri. Drugim reÄima, ako se podiže budžet koji je ograniÄen ā tu nema mnogo prostora. A ako je reÄ o investitoru koji nema takva ograniÄenja i ima razumevanja ā onda to može da bude dobra kombinacija.
Tako da se opet vraÄamo na odnos izmeÄu investitora i projektanta, gde se kroz razgovor, vreme posveÄeno investitoru, doÄe do kompromisa gde investitor sa poverenjem može da ti prepusti neke stvari, odluke, da bude siguran da radiÅ” u njegovom interesu, te da su i ta neka skuplja reÅ”enja dobra za njega.

Sve viŔe se govori o održivoj arhitekturi, cirkularnosti i ponovnoj upotrebi materijala, pametnim sistemima, objektima gotovo nulte potroŔnje energije. Koji od tih trendova ima stvarnu vrednost, a Ŕta je po VaŔem miŔljenju samo prolazna moda?
Na prvom mestu mi je održavanje objekta. A to je generalno u Srbiji jako veliki problem, da se razumemo, ne priÄam sada o privatnim objektima, nego javnim, o prostoru uopÅ”te. Kada pogledamo Zrenjanin danas, može se primetiti koliko je grad oronuo jer se objekti ne održavaju i to je najveÄi problem. Jer pravilnim održavanjem objekta Äemo imati mnogo manje posla sa rekonstrukcijom i ruÅ”enjem.
Nakon toga, dosta je veliki problem ruÅ”enje objekta i životni vek objekta. Drugim reÄima, važno je prepoznati kada je objekat āodradioā svoj životni vek i kada je spreman za ruÅ”enje. Tome se sada pridaje dosta veÄa pažnja i predviÄaju se projekti uklanjanja objekata kojima je proÅ”ao životni vek. Äini se da se o tome jako malo priÄa i da treba da tome posvetimo mnogo viÅ”e pažnje.
Kako vidite savremenu stambenu arhitekturu u Srbiji i regionu i da li danas nastaju kvalitetniji prostori za život ili se pod pritiskom tržiÅ”ta sve ÄeÅ”Äe projektuju objekti sa mnogo kvadrata ali sa sve manje stvarnog kvaliteta stanovanja?
Možda se u nekim veÄim sredinama to i menja, gde postoje moguÄnosti. Ali na to naravno na kraju utiÄe odnos cene i kvaliteta. Mi smo u Zrenjaninu na nivou da imamo Å”to viÅ”e kvadrata, veÄi broj stanova manje kvadrature i tako dobijamo stanove u kojima se sa ulaza ulazi pravo u kuhinju, ne postoje predsoblja i ostave. Ali takvi stanovi se i dalje prodaju.
Svojevremeno sam priÄala sa investitorom kada smo radili jednu takvu zgradu, zanimalo me u Äemu je problem, jer ne prodaje se stan po komadu nego po kvadratu. Njegov odgovor je bio da Äe mali stan prodati brže. Sada je i vreme bitan faktor.
Smatram da to nije problem investitora, liÄno ne volim naziv āinvestitorski urbanizamā jer investitor nije neko ko treba da vodi socijalnu politiku i odluÄuje o tome. Investitor je Äovek koji je uÅ”ao u posao jer želi da ostvari prihod.
Äini se da je to problem struke koja kroz institucije treba da postavi standarde i pravilnike i da smernice za izgradnju.
Aktivni ste u razgovorima o Zrenjaninu, javnim odgovornostima arhitekata u gradu. Koliko arhitekti danas zaista mogu da utiÄu na urbanistiÄke odluke i da li je struka dovoljno glasna kada prepozna loÅ”a reÅ”enja?
Bila sam predsednica DruÅ”tva arhitekata protekle dve godine i stvarno sam jako puno energije uložila u sve to. Zaista smo se trudili da sve bude bez dizanja praÅ”ine i halabuke i da idemo nekim pravnim putevima. Äekali smo izmene planova, odlazili u direkciju, pisali naÅ”e sugestije i primedbe, ali to se na kraju zavrÅ”ilo zatvorenim vratima. Jednostavno ne postoji razumevanje i želja da se bilo Å”ta uÄini.
Da li smatrate da arhitekte dovoljno poznaju savremene materijale, sisteme i tehnologije koje im industrija nudi ili i dalje postoji veliki prostor za kvalitetniju razmenu znanja izmeÄu projektanata i proizvoÄaÄa?
TeÅ”ko je ispratiti sve novine jer se one pojavljuju na dnevnom nivou. Svaki novi projekat na kome radimo budi novo interesovanje, te nas tera da malo istražujemo, zovemo, kontaktiramo sa ljudima, primamo predstavnike kompanija koji predstavljaju materijaleā¦
Ipak, konferencije su mesta gde vidiÅ” stvari koje ti nisu u tom momentu potrebne, ali Äe biti kasnije. Onda skladiÅ”tiÅ” tu informaciju, pa kada doÄeÅ” u situaciju da ti to zatreba, setiÅ” se koga treba da pozoveÅ” i na koju stranu da ideÅ”.

ArchyEnergy je nastao kao mesto susreta struke, arhitekture, investitora, proizvoÄaÄa i izvoÄaÄa. Koliko su ovakvi B2B dogaÄaji važni za struku i Å”ta arhitektama najviÅ”e nedostaje na klasiÄnim konferencijama i sajmovima?
Jako je bitno to mesto susreta i razmene energije jer se tada deÅ”ava jedan mali ābrainstormingā. Na takvim susretima uvek vlada pozitivna energija i nije strogo strukovna, jednostavno znaÅ” da ÄeÅ” tamo sresti kolege. To se onda pretvori u neku prijateljsku i toplu atmosferu gde se svi družimo i kroz druženje opuÅ”teno razmenjujemo informacije.
I zaista, svaki put kada sam prisustvovala, Äula sam dosta novih stvari, ostvarila kontakte i upoznala puno ljudi. Tako da je taj susret uživo neÅ”to nezamenljivo.
ArchyEnergy je dosta lepo organizovan ā bude reÄi o novim materijalima, projektima, ljudi priÄaju o problemima. Ipak možda je neophodno da se priÄa malo viÅ”e o nekim konkretnim situacijama, da se na primenjenim projektima definiÅ”u problemi i reÅ”avanje istih. U tom smeru možda treba da ide.
Posle svih projekata, iskustava, lepih saradnji ali sigurno i neprospavanih noÄi, Å”ta je ono Å”to Vas i dalje iskreno raduje u arhitekturi, Å”ta biste voleli da bude sledeÄe veliko poglavlje Archi BOX studija?
Svaki projekat je jedna nova velika radost. Tako da definitivno nove tipologije, stambena arhitektura⦠Zaista se iskreno radujem svakom novom projektu i pristupam mu kao da ga radim za sebe.
Nekada sam sanjala da radim neke velike objekte i da to bude neÅ”to impozantno, a sada se viÅ”e radujem manjim objektima za koje znam da Äe se zaista realizovati kako treba. Tako da niÅ”ta ja tu ne bih menjala.

