Konkurs za urbanu obnovu i rehabilitaciju prostorne kulturno-istorijske celine „Vojno-tehnički Zavod” u Kragujevcu
Autorski tim: Katarina Petrović, Marina Ilić i Nevena Balalić (DJEVE Collective), dr Aleksandra Đorđević (Petougao)
Obrazloženje rada za Urbanističko-arhitektonski konkurs za urbanu obnovu i rehabilitaciju prostorne kulturno-istorijske celine „Vojno-tehnički zavod“ u Kragujevcu.
Konkursno rešenje polazi od četiri osnovna principa koji imaju za cilj stvaranje autentičnog, lokalno specifičnog i samoodrživog kulturnog distrikta. Principi razvoja su:
- Senzitivnost i istorijska slojevitost,
- Umreženost i kontinuitet prostora i programa,
- Nova priroda i
- Fazna realizacija.
Senzitivnost i istorijska slojevitost se posmatraju kao polazna vrednost razvoja predmetne celine, što podrazumeva zaštitu industrijskog nasleđa, nastojanje za minimalnim rušenjem, urbanu reciklažu i adaptivnu prenamenu prostora. Projekat predviđa i očuvanje industrijske proizvodnje kao pokretača urbanog razvoja – interpretirano u savremenom kontekstu kroz kreativnu produkciju.
Zadržavanjem industrijskog karaktera u materijalizaciji prostora, kadriranjem prepoznatih vizura mesta i naglašavanjem ulaznih pravaca u kompleks vertikalnim dominantama, stvara se jasna prostorna čitljivost.
Osnovne analize planske dokumentacije i integrisanosti urbane matrice pokazale su neophodnost za boljom umreženošću i kontinuitetom prostora i programa. Instrumenti za uspostavljanje ovog principa su:
- Prostorno-programska umreženost, odnosno artikulacija prostora i programa u logički uvezane ali ne i međuzavisne sekvence, kako na nivou pojedinačnih objekata, tako i na nivou javnih prostora.
- Ostvarivanje vremenskog kontinuiteta kroz celodnevno i celogodišnje korišćenje prostora i
- socijalna umreženost koja osim planiranja i projektovanja prostora za sve, podrazumeva i planiranje prostora za interakciju, saradnju i dijalog sa lokalnom samoupravom.
Nova priroda, kao treći princip, podrazumeva odgovornost prema prirodi i ljudima, i kao takva usmerava intervencije ka globalno definisanim ciljevima održivog razvoja (SDG – Sustainable Development Goals). Zatečena vegetacija se posmatra kao deo urbane strukture, čija funkcija prevazilazi nivo ekološkog komfora i elementa vizuelnog identiteta, te omogućava i podstiče ekonomsku i društvenu vitalnost.
Elementi nove prirode se sagledavaju kroz:
- različite tipove bašti u funkciji eksperimentalnih polja
- integrisanje vode kao elementa dizajna javnog prostora u kontekstu mikroklimatskih uslova i
- promociju pešačenja i biciklizma u funkciji zdravlja i smanjenja emisije CO2.
Poslednji princip se odnosi na primenu faznosti kao važnog aspekta prostorno-ekonomskog koncepta, čime se nastoji doprineti finansijsko-logističkoj izvodljivosti projekta. Faznost na nivou koncepta je direktno povezana sa kreiranjem prostorno-programskih zona, pri čemu ključnu ulogu u sistematizaciji faznog modela igra Prototip zona. Ovakav model razvoja omogućava planiranje i testiranje funkcija u manjem prostornom obuhvatu, evaluaciju nakon određenog vremenskog perioda, te posledičnu implementaciju na nivou celine.
Redosled razvoja ostalih zona se utvrđuje na osnovu kriterijuma vlasničke strukture nad zemljištem i objektima, procenjenih troškova investicije, stepena zaštite ali i socio-ekonomskog učinka u okviru Prototip zone.
Eksperimentalni objekti predstavljaju novu tipološku odrednicu kompleksa i služe kao specifična vrsta “showroom-a” Vojno-tehničkog Zavoda. Zamišljeni kao prostori socijalne participacije i visoke aktivnosti, ovi objekti imaju značajnu funkciju generatora razvoja u okviru pojedinačne zone. Eksperimentalni paviljoni podrazumevaju eksperiment na nivou programa, ali i u svojoj pojavnosti, s obzirom na to da dozvoljavaju testiranje novih materijala, novih tehnologija i metoda građenja u maloj razmeri.
Na mikro planu, rešenjem je ostvarena programsko – prostorna veza između objekata Radionice Kulture/Arsenal trga i Muzeja Stara Livnica. Upuštanjem platoa definisanog volumenom objekta Radionice Kulture, kao i ekstenzijom samog objekta i sadržaja na denivelisani Trg, kreiran je okvir za socijalizaciju, zadržavanje u prostoru, i poligon za manifestacije. Novoprojektovane tribine, čiju materijalizaciju prati karakter kamena koji definiše prostor Trga Arsenal, doživljava se kao produženi deo Muzeja Stara Livnica i Radionice Kulture.