UspeÅ”no održana tribina: Potkrovlja – nadgradnja, adaptacije, održivost i zaÅ”tita kulturnog nasleÄa

U organizaciji platforme Balkanski arhitektonski bijenale, uz podrÅ”ku kompanije VELUX, u Jugoslovenskoj kinoteci je 2. juna održana tribina pod nazivom POTKROVLJA ā nadgradnja, adaptacije, održivost i zaÅ”tita kulturnog nasleÄa. Zanimljiva tema, koja je veÄ nekoliko decenija veoma prisutna u naÅ”im urbanim sredinama, ali je retko kada bila tema nekog struÄnog skupa, tj. da joj je posveÄena neka veÄa pažnja. Kako je poslednjih nekoliko godina izvedeno ili se izvodi jako puno dobrih nadgradnji ili adaptacija potkrovnih prostora, na tribini su prezentovani neki veoma kvalitetni primeri arhitekata Ele NeÅ”iÄ i prof. Ivana RaÅ”koviÄa.
Moderator tribine, ist. umetnosti Marko StojanoviÄ, na poÄetku tribine je skrenuo pažnju na jako puno negativnih primera, koji su u poslednjih nekoliko decenija manje ili viÅ”e naružili arhitektonsko nasleÄe užeg i Å”ireg centra grada Beograda. Kao najupeÄatljiviji primer loÅ”e nadgradnje, StojanoviÄ je prikazao meÄuratnu stambenu zgradu, ispod Trga Republike u Bulevaru Despota Stefana, koja je tokom 90-ih doživela svoju negativnu transformaciju. Iako je ovo zgrada, koja se nalazi u samom centru grada i njena pojava je vidljiva iz gotovo svakog ugla posmatranja, na zaprepaÅ”Äenje svih prisutnih prof. RaÅ”koviÄ je naveo podatak da je to nadgradnja koja poseduje svu neophodnu dokumentaciju i saglasnosti svih nadležnih institucija, ali da je zakazao faktor estetske i kulturoloÅ”ke odgovornosti struÄnih lica, koja su odobrila njeno izvoÄenje. Kako je StojanoviÄ naveo, da je jedan od naÄina iskorenjivanja ovakvog problema, za poÄetak promovisanje dobrih primera i edukovanje Å”ire javnosti, pre svega investitora, koji ulažu ne mala sredstva u adaptacije i nadgradnje stambenih objekata.
Prvi govornik na tribini bila je arhitekta Ela NeÅ”iÄ, koja je predstavila objekat GV51 (GunduliÄev venac 51), koji potpisuje zajedno sa svojim kolegom iz biroa ENND, arhitektom Danilom NedeljkoviÄem. Izvedeno reÅ”enje predstavlja veoma uspeÅ”nu nadgradnju stare stambene zgrade iz 20-ih godina i nagraÄeno je sa nekoliko domaÄih i internacionalnih nagrada, meÄu kojima i na konkursu koji je pre nekoliko godina organizovala i kompanija VELUX.
Kod reÅ”enja možemo videti odliÄno uklapanje istoristiÄke arhitekture sa savremenim arhitektonskim izrazom, Äime nimalo nije naruÅ”ena arhitektonska stilska i strukturna celina. Kao neke inspiracije, arh. NeÅ”iÄ navela je izložbu u okviru BINA manifestacije na kojoj su prikazane arhitektonske nadgradnje u BeÄu, gde je primetila da su sliÄna savremena reÅ”enja prikazali i inostrani arhitekti, naroÄito zato Å”to je tema bio grad sa veoma naglaÅ”enom zaÅ”titom arhitektonskog nasleÄa. Iako je u sluÄaju objekta GV51 reÄ o nadgradnji dve etaže, zgrada je morala biti dodatno ojaÄana armirano-betonskim serklažima, kako bi se spreÄilo da postojeÄi objekat utone pod pritiskom novoizgraÄenih etaža. Nadgradnja je obuhvatila stambeni i radni prostor, a akcenat je dodatno stavljen na terase, krovne prozore i zastakljene meÄuspratne otvore, kako bi unutraÅ”nji prostor na obe etaže imao dovoljno prirodnog osvetljenja.
Arhitektura je autorska, ali potpuno vanvremenska i iako je reÄ o nadgradnji koja je raÄena po posebnoj želji i potrebama sadaÅ”njeg klijenta, može se uklopiti ili adaptirati za potrebe nekih drugih vlasnika. PovuÄenost svake od etaža pogoduje i ukupnom volumenu zgrade jer preterano ne akcentuje nadgradnju, Äime je oÄuvano kulturno-istorijsko nasleÄe GunduliÄevog venca.
Drugi govornik, prof. Ivan RaÅ”koviÄ, prikazao je jednu veoma zanimljivu kuÄu, koju potpisuje sa svojim kolegom prof. MiloÅ”em KomleniÄem, a koja se nalazi u procesu izvoÄenja. Lokacija objekta je prostor stroge zaÅ”tite, u ulici KosanÄiÄev venac, a kuÄa je zbog dvostruke prirode arhitektonskog izraza (uliÄne i dvoriÅ”ne fasade), dobila radni naziv JANUS. Nakon prethodnih reÅ”enja, koja su podrazumevala da se na pomenutoj lokaciji izvede objekat kvazi-eklektiÄke arhitekture, kolokvijalno nazvan āparižankaā, investitor je odluÄio da angažuje etablirane arhitekte, koji mogu da ponude autorsko reÅ”enje, ali opet da arhitekturu usklade sa okolnim zgradama, koje datiraju od 18. do prvih decenija 20. veka.
Iz tih razloga, objekat je zamiÅ”ljen kao zgrada sa dve podzemne etaže, meÄuspratom, prizemljem, dva sprata, gde bi poslednji sprat bio integrisan sa potkrovljem. TehniÄki, veoma zahtevna izgradnja objekta, sa iskopom velike jame, ali i estetski, da se ne zapadne u kiÄ spomenutih āparižankiā veÄ da se ostane u sferi autorske arhitekture, koja se uklapa u kulturno-istorijsko okruženje. Na objektu je posebno zanimljivo prisustvo dvovodnog krova, Äije Äe sleme biti u ravni slemena dva susedna objekta i Äije potkrovlje je, zbog projektovanja veÄeg broja etaža, moralo biti integrisano sa poslednjim spratom. U ovome Äe presudnu ulogu u dobrom iskoriÅ”Äenju prostora i osunÄanosti ponovo imati prozori, pa oni možda mogu biti reÅ”eni kao spojeni klasiÄni sa krovnim. TakoÄe, prof. RaÅ”koviÄ skrenuo je pažnju na najstariju kuÄu na KosanÄiÄevom vencu, koja se nalazi prekoputa njihove kuÄe i koja Äe uz celovitu, ispravnu rekonstrukciju, takoÄe dobiti krovne prozore u potkrovlju, pa Äe objekti svojim arhitektonskim detaljima komunicirati, tj. citirati jedan drugi.
Nakon oba predavaÄa, publici je ponudu VELUX krovnih prozora predstavio SrÄan ÄamdžiÄ, skrenuvÅ”i pažnju na prvonagraÄeni projekat GV51 koji je na konkursu Bringing Light to Life iz 2020. godine, osvojio prvo mesto, ali i arhitektama objekta u izgradnji preporuÄio nekoliko varijanti krovnih prozora, koja bi se adekvatno uklopila u projektovano reÅ”enje.
Nakon zavrÅ”enih prezentacija, otvorena je diskusija, gde je ist. umetnosti StojanoviÄ postavio pitanje, da li je uopÅ”te moguÄe zakonom ili kojim drugim preporukama nadležnih institucija, preciznije urediti, tj. kategorizovati kakve nadgradnje i adaptacije (u kom arhitektonskom izrazu, manje ili viÅ”e autorske) na kojim lokacijama mogu biti projektovane/izvedene?
Na ovo pitanje je odgovor dao arhitekta Rade MrljeÅ” i Gradskog zavoda za zaÅ”titu spomenika kulture grada Beograda, koji je naglasio da ne postoje taÄne smernice za nadziÄivanje zgrada, ali praksa nadziÄivanja koju poznajemo tokom Äitavog dvadesetog veka prepoznaje tri modela, odnosno metoda, o kojima je pisala prof. NaÄa KurtoviÄ FoliÄ poÄetkom devedesetih godina u SaopÅ”tenjima. To su metod prividne autentiÄnosti, metod asocijacije elemenata i metod kontrasta. Sva tri metoda su legitimna u konzervatorskoj praksi, s tim Å”to je poslednji metod i najosetljiviji. Odabir metoda zavisi i od konteksta, odnosno lokacije/okruženja i zgrade koja se nadziÄuje.
- Nadogradnja i adaptacija potkrovlja u kulturnom nasleÄu
- Nadogradnja i adaptacija potkrovlja u kulturnom nasleÄu
Na ovo se nadovezao arhitekta Aleksa CiganoviÄ iz RepubliÄkog zavoda za zaÅ”titu spomenika kulture, koji iskustveno primeÄuje dva dominantna modela aktuelnih nadogradnji ā evokativne modele kojima se konzervativno pristupa zateÄenim objektima ali ne bez autorskih iskoraka, i drugi, autorski slobodnije modele koji su podržani liberalnim kritiÄkim diskursom o istorijskom prostoru, u kome se uoÄava prevlast jezika moderne u smislu primene likovne gramatike koja se vezuje za njen racionalizam, monotoniju, neutralnost, reduktivni asketizam i diskreciju u vizuelnim podsticajima. Obojica arhitekata su se složila da jedina stvar koja mora da obavezuje svakog investitora (makar i nadgradnje obiÄne kuÄe na periferiji grada) da na tom poduhvatu mora biti angažovano struÄno lice, tj. arhitekta. Ovaj zakljuÄak je dopunio prof. RaÅ”koviÄ predlogom da se pored obaveznog angažovanja arhitekte mora uvesti i specijalna komisija koji bi bila sazivana u sluÄaju nadgradnji koje bi se izvodile na zgradama u javnom prostoru, tj. u zaÅ”tiÄenim arhitektonskim celinama, kako nam se neprikladna nadgradnja sa Trga Republike ne bi ponovila.