GrÄka arhitektura se odnosi na arhitekturu grÄkog govornog stanovniÅ”tva koje je nastanjivalo grÄku kopno i Peloponez, ostrva Egejskog mora, grÄke kolonije u Joniji (obalna Azija Manja) i Magne GrÄke (grÄke kolonije u Italiji i Siciliji).
GrÄka arhitektura se proteže od oko 900. godine p.n.e. do 1. veka nove ere, pri Äemu najranija saÄuvana kamena arhitektura potiÄe iz 7. veka p.n.e.
GrÄka arhitektura je duboko uticala na rimsku arhitekturu i arhitekte, tako da rimska imperijalna arhitektura usvaja i ukljuÄuje mnoge grÄke elemente u svoju praksu.
Hram
Najprepoznatljivija āgrÄkaā graÄevina je hram (iako je arhitektura grÄkih hramova zapravo priliÄno raznolika). Grci su hramove nazivali į½ Ī½Ī±ĻĻ (ho naĆ³s), Å”to znaÄi āstanā, dok reÄ hram potiÄe od latinske reÄi templum. Najranija svetiliÅ”ta su graÄena da bi se odala poÄast božanstvima i pravljena su od materijala kao Å”to su drvo i opeka od blata, materijali koji obiÄno ne opstaju dugo.
Osnovni oblik naosa (unutraÅ”nja prostorija koja je sadržavala kultnu statuu Boga ili bogova) pojavljuje se veÄ u 10. veku p.n.e. kao jednostavna, pravougaona prostorija sa isturenim zidovima (antae) koja je stvarala plitki trem. Ovaj osnovni oblik ostao je nepromenjen u svom konceptu vekovima. U 8.veku p.n.e, grÄka arhitektura poÄinje da prelazi sa prolaznih materijala (drvo, opeka od blata, slama) na trajne materijale (kamen).
GrÄke države su ulagale znaÄajne resurse u izgradnju hramova, takmiÄeÄi se ne samo u strateÅ”kim i ekonomskim terminima, veÄ i u svojoj arhitekturi. Na primer, Atina je uložila ogromne resurse u izgradnju Akropolja u 5. Veku p.n.e, delom kako bi Atinjani mogli biti sigurni da hramovi podignuti u Äast njihovih bogova nadmaÅ”uju sve Å”to bi njihove rivalske države mogle ponuditi.
ViÅ”efazni arhitektonski razvoj svetiliÅ”ta poput onog Here na ostrvu Samos pokazuje ne samo promene u graÄevinskim tehnikama tokom vremena, veÄ i naÄin na koji su Grci ponovo koristili svete prostore. Primer klasiÄne grÄke arhitekture hramova je Periklejev Partenon u Atini, graÄen u dorskom stilu, Partenon predstavlja zrelost grÄkog klasiÄnog oblika.
Stoa
Stoa (ĻĻĪæĪ¬) je grÄki arhitektonski termin koji opisuje natkriveno Å”etaliÅ”te koje je obiÄno bilo dizajnirano za javnu upotrebu. Rani primeri, Äesto u dorskom stilu, obiÄno su se sastojali od jednog nivoa, iako su kasniji primeri (helenski i rimski) postali samostalne structure sa dva nivoa. Ovi kasniji primeri omoguÄili su unutraÅ”nji prostor za prodavnice ili druge prostorije i Äesto su ukljuÄivali jonski stil.
Od helenistiÄkog perioda nadalje, Stoa je takoÄe poslužila kao naziv za filozofsku Å”kolu, jer je Zenon iz Kitija prvobitno predavao svoju stoiÄku filozofiju u Stoa Poikile u Atini.
PozoriÅ”te u AntiÄkoj GrÄkoj
GrÄko pozoriÅ”te je bila velika, otvorena graÄevina koja se koristila za dramske nastupe.
PozoriÅ”ta su Äesto koristila padine brda i prirodno nagnuto tlo I koristila su panoramski pejzaž kao pozadinu same scene. GrÄko pozoriÅ”te se sastoji od mesta za sedenje (theatron), kružnog prostora za izvoÄenje hora (orchestra) i scene (skene).
Stepenaste klupe u theatronu pružale su prostor za posetioce. Dva boÄna prolaza (paradoi) omoguÄavala su pristup orchestri. GrÄko pozoriÅ”te direktno je inspirisalo rimsku verziju pozoriÅ”ta, iako su Rimljani uveli neke izmene u koncept arhitekture pozoriÅ”ta. PoÅ”to su pozoriÅ”ne predstave Äesto bile povezane sa svetim festivalima, nije neuobiÄajeno pronaÄi pozoriÅ”ta direktno povezana sa svetiliÅ”tima.
Bouleuterion
Bouleuterion (Ī²ĪæĻ Ī»ĪµĻ ĻĪ®ĻĪ¹ĪæĪ½) je bila važna javna zgrada u grÄkom gradu, jer je bila mesto sastanka boule (graÄanskog saveta) grada. Ovi odabrani predstavnici su se okupljali da bi se bavili javnim poslovima i predstavljali graÄane polisa (u antiÄkoj Atini, boule se sastojala od 500 Älanova). Bouleuterion je obiÄno bila natkrivena, pravougaona zgrada sa stepenastim sediÅ”tima koja su okruživala centralnu govornicu u kojoj se nalazio oltar. Grad PriĆØne ima posebno dobro oÄuvan primer ove javne strukture, kao i grad Mileta.
Stadion, gimnazija i palaestra
GrÄki stadion (izveden iz reÄi stadion, Å”to je grÄka mera koja odgovara oko 578 stopa ili 176 metara) bio je mesto za trke koje su se održavale kao deo svetih igara; ove strukture se Äesto nalaze u kontekstu svetiliÅ”ta, kao Å”to je sluÄaj sa panhelenskim svetiliÅ”tima u Olimpiji i Epidaurosu. Dugi i uski, sa oblikom potkovice, stadion je zauzimao razonodnu povrÅ”inu.
Gimnazija je bila centar za obuku sportista koji su uÄestvovali na javnim igrama. Ovaj objekat obiÄno je ukljuÄivao prostore za trening i skladiÅ”tenje.
Palaestra (ĻĪ±Ī»Ī±ĪÆĻĻĻĪ±) je bila prostorija za vežbanje koja je prvobitno bila povezana sa obukom rvaÄa. Ovi kompleksi su obiÄno imali pravougaoni oblik.
KuÄa sa fontanom
KuÄa sa fontanom je javna zgrada koja omoguÄava pristup Äistoj pitkoj vodi i na kojoj se mogu puniti vodene posude i kace. JugoistoÄna kuÄa sa fontanom u atinskoj agori (oko 530. godine p.n.e.) pravi je primer ove tendencije da se kuÄe sa fontanama i obezbeÄivanje Äiste pitke vodom postavljaju blizu javnih prostora poput agore. Skupljanje vode se smatralo ženskim zadatkom i, kao takvo, pružalo je Äesto izolovanim ženama priliku da se druže dok sakupljaju vodu. Scene kuÄa sa fontanama su Äeste na keramiÄkim vodonosima (hydriai), kao Å”to je sluÄaj sa crnofiguralnom hydriom pronaÄenom u etruÅ”Äanskoj grobnici u Vulciju, koja se sada nalazi u Britanskom muzeju.
NasleÄe
Arhitektura antiÄke GrÄke uticala je na antiÄku rimsku arhitekturu i postala je arhitektonski jezik koji se koristio u prostranom helenistiÄkom svetu stvorenom nakon osvajanja Aleksandra Velikog. GrÄki arhitektonski oblici su se toliko duboko usadili u rimski arhitektonski naÄin razmiÅ”ljanja da su opstali tokom cele antike, da bi potom ponovo bili otkriveni u renesansi, a posebno od sredine 18. veka pa nadalje kao deo neoklasicistiÄkog pokreta. Ova trajno nasleÄe pomaže da se objasni zaÅ”to su antiÄki grÄki arhitektonski redovi i principi grÄkog dizajna joÅ” uvek tako prisutni i vidljivi u naÅ”em postmodernom svetu.
Zanimljive Äinjenice o arhitekturi AntiÄke GrÄke
- āTholosā je bio mali kružni hram koji su gradili Grci.
- VeÄim graÄevinskim projektima upravljao je arhitekta koji je vodio radnike i zanatlije.
- Mnogi grÄki hramovi i skulpture bili su oslikani svetlim bojama.
- Krovovi su se obiÄno gradili sa blagim nagibom i prekrivali keramiÄkim crepom.
- VeÄina hramova je bila izgraÄena na postamentu koji je ukljuÄivao dva ili tri stepenika. To je podizalo hram iznad okolnog terena.
Autor teksta: Jelena DodiÄ