Od svojih poÄetaka pa sve do danas graÄevinarstvo je prolazilo kroz mnoge razvojne periode. Svaki od njih sa sobom je nosio pravila, principe i simbole koja su ga kroz praktiÄnu primenu Äinili vizuelno i istorijski prepoznatljivim. Tu se ubrajaju svi oni elementi fasade na osnovu kojih se veÄ letimiÄnim pogledom konkretna graÄevina sa velikom taÄnoÅ”Äu može pozicionirati na stilskoj vremenskoj liniji.
U antiÄko doba to su bili stubovi sa karakteristiÄnim kapitolima i skulpture ljudskog tela; u Srednjem veku utvrÄeni zamkovi sa svojom jednoliÄnom, sivom kamenom spoljaÅ”njoÅ”Äu; u gotici vrtoglavo visoke katedrale sa ugaonim gargojlima i vitražima, u klasici 18. i 19. veka Äetvorovodni krovovi i kitnjasti ukrasi zaobljenih linija, a danas instalacije od aluminijuma.
Savremena likovna umetnost, prateÄi preference autora, i dalje u velikoj meri primenjuje tradicionalne, davno etablirane tehnike, koje je u neku ruku prilagodila trenutku (umesto ulja danas se Äesto koristi akril na platnu), ali je ipak pretežno definisana konceptualizmom kao pravcem, i instalacijom kao njegovim dominirajuÄim pojavnim tipom.
Instalacija je vrlo moÄna tehnika jer podrazumeva rad sa takvim materijalima i takve formate koji nisu ograniÄeni samo na muzejske galerije, veÄ se zbog svojih dimenzija Äesto izlažu na otvorenom. Fasade kao obeležje 21. veka ā primetno je upravo to delimiÄno stapanje likovne umetnosti i arhitekture, zbog Äega mnoge savremene objekte na kojima se jasno da uoÄiti uticaj konceptualizma, slobodno možemo nazvati graÄevinskim instalacijama. GraÄevinska instalacija je svojevrsna celina, entitet visoke umetniÄke vrednosti koji svojom suÅ”tinom, izraženom kroz formu i pojavnost, Å”alje snažnu estetsku poruku.
Otkada je prvi put proglaÅ”eno sedam svetskih Äuda (koja su, ruku na srce, sva bila sagraÄena na potezu od GrÄke do Male Azije, zakljuÄno sa Egiptom na severu Afrike), ÄoveÄanstvo oseÄa stalnu potrebu da ocenjuje i rangira graÄevinsko umeÄe. MeÄutim, deluje da to u savremenom dobu nije nimalo jednostavno iz jednog važnog razloga. U proÅ”lim vekovima Äudima arhitekture proglaÅ”avane su vladarske palate i skulpture izraÄene po njihovoj želji, dakle personalizovani objekti Äiji je broj bio ograniÄen veliÄinom i prostranoÅ”Äu tadaÅ”njeg sveta, u kome sve do kraja 15. veka nije bilo Amerike.
Deo teksta preuzet sa portala www.prozorivrata.com, ostatak priÄe o modernim fasadama proÄitajte na sledeÄem LINKU.



