Zeleni zidovi koji su formirani zasaÄivanjem velikog broja biljaka, rasporeÄenih po odreÄenom redosledu, od Äijeg položaja u kompoziciji zavisi vizuelni prikaz fasadnog omotaÄa, daju odreÄeni vrednosni i likovni karakter postojan u vremenu. Oblik vegetacionog zida definiÅ”e se i prema položajnim karakteristikama zida u odnosu na ostale elemente arhitekture i ugla sagledavanja u odnosu na udaljenost posmatraÄa. Sama kompozicija zida uslovljena je pre svega integrativnoÅ”Äu, proporcijskim odnosom, uravnoteženoÅ”Äu i skladnoÅ”Äu elemenata, ritmom, uÄestaloÅ”Äu ponavljanja, simetrijom, asimetrijom, harmonijom i modularnoÅ”Äu.
Geometrizovan pristup oblikovanju vegetacionih zidova je primenljiv, jer on doprinosi lakÅ”em oblikovanju, kompoziciji, simboliÄkom odnosu unutar i izvan prostora u kome se nalazi, kao i odreÄivanju neophodnih tehnoloÅ”kih veliÄina pri dimenzionisanju. U zavisnosti od urbanog konteksta u kome se nalazi, vegetacioni zid pruža Äitav niz senzitivnih pojava istiÄuÄi je āskladnim odnosom izmeÄu reda i izraza, istiÄuÄi je harmonijom izmeÄu graÄe, strukture i prikaza.ā
Treba naglasiti da je dinamiÄnost forme koja se postiže vegetacionim zidom iskazana kroz prepoznatljivu strukturu materijalizacije.
āIzgled nekog materijala Äini sve ono Å”to se o njemu može saznati posredstvom ljudskih Äula, pa se prema specifiÄnostima graÄevinskih materijala u elemente izgleda mogu ubrojitiā:
Osnovna oblikovna i projektantska karakteristika vegetacionih zidova je da oni poseduju konceptualnu dugoveÄnost, moguÄnost promene i ponavljanje elemenata. Oni sami po sebi Äine odreÄeni tip strukture, a osnovno pravilo strukture je poÅ”tovanje konstruktivnih zakonitosti.
Upotrebom biljaka u zavrÅ”noj obradi, teÅ”ko se može govoriti o materijalizacijskom bogatstvu, veÄ o smislenom, zanimljivom i složenom skulpturalnom karakteru vegetacionog zida. U pojedinim sluÄajevima zeleni zidovi se transformiÅ”u u dominantni umetniÄki izraz u prostoru u kome se nalaze, zahvaljujuÄi projektantskom istraživanju potencijala materijala od koga je izraÄen i novih strukturalnih sistema.
VeÄina projektanata pokuÅ”ava da ostvari odreÄeni arhitektonski doprinos, u oblikovanju vegetacionih zidova viÅ”e kao odgovor na trenutne oblikovne, arhitektonske i kulturoloÅ”ke ciljeve vremena u kome se oni projektuju, nego na neka teorijska i empirijska pitanja.
Sve ovo rezultuje složenijim tehnoloÅ”kim zahtevima u projektovanju i realizaciji, daljem istraživanju graniÄnih moguÄnosti i poboljÅ”aju osnovnih karakteristika, ali i novih relacija izmeÄu materijala, oblika i konstrukcije. ViÅ”i nivo saznanja o materijalima i naÄinima poboljÅ”anja njihovih osobina, omoguÄili su dimenzionalnu redefiniciju elemenata, Å”to dovodi do kombinatorne efikasnosti i jedinstvenog uobliÄavanja prostora primenom vegetacionih zidova. Konstruktivna neuobiÄajenost, primenjeni materijali, dominantna su pojava u arhitekturi novijeg doba, jer omoguÄavaju raznovrsnost kombinatorike oblika, bolje iskoriÅ”Äenje graniÄnih potencijala primenjenih materijala, ekonomiÄnost i racionalnost sklopa.
U procesu definisanja kriterijuma za odreÄivanje oblikovnih karakteristika vegetacionih zidova pre svega mora se razmiÅ”ljati o faktorima koji su uticali na percepciju zida bez kvantitativnog izražavanja. To se pre svega odnosi na: Inovativnost dizajnerskog i tehnoloÅ”kog reÅ”enja, Skladnost sa urbanim kontekstom okruženja, Laka prepoznatljivost i jednostavnost reÅ”enja, HarmoniÄnost kompozicije, boje i teksture.
Skladnost sa urbanim kontekstom podrazumeva usklaÄenost prirodnog okvira i elemenata arhitektonske materijalizacije vegetacionog zida bez nametljive vizuelne dominantnosti veÄ komunikativnog odnosa sa korisnicima i okruženjem. HarmoniÄnost kompozicije, boje i teksture predstavlja odnos izgraÄene strukture prema efektima iluzije koju stvara vegetacioni zid na oÄekivanim mestima realizacije. Identitet se odreÄuje kao mnogostrukost izražavanja, izvoÄenja, raspolaganja, prihvatanja i konstruisanja potencijalnih identiteta kroz dva razliÄita pristupa. Prvi je esencijalni i tumaÄi se kao izraz druÅ”tva, a drugi antiesencijalni koji odreÄenu estetiku objekta vidi kao konstituenta moguÄeg individualnog identiteta.
Tretiranje vegetativnih zidova kao elementa za oblikovno poboljÅ”anje objekata i prostora može biti dvojako. Instalacija vegetativnog zida može povratiti odreÄenu vrstu identiteta arhitektonskom objektu ili urbanoj sredini. Sami zidovi mogu poslužiti kao element ostvarivanja poveÄane privatnosti korisnika objekta.
Pored svega navedenog, veoma bitna kategorija u razmatranju projektantske filozofije i metodologije realizacije vegetacionog zida je fiziÄko i fizioloÅ”ko ponaÅ”anje i interakcija ljudi i vegetacije. Interakcija može kanalisati procenu korisnika o arhitekturi i arhitektonskim elementima uopÅ”te, ne ukljuÄujuÄi elemente kulturoloÅ”ke razliÄitosti, arhitektonske pogreÅ”ivosti i nesavrÅ”enosti.
Arhitektura je disciplina koja implicitno i eksplicitno utiÄe na duh ljudi koji su njome okruženi. Arhitektura ima potencijal da ljude ujedinjuje u prostoru i vremenu, kao i da direktno utiÄe na dinamiku i kvalitet njihovog socijalnog života.
Gradske sredine imaju veliki broj alternativnih prostora u kojima bi upotreba vegetativnih zidova mogla da ostvari pun kapacitet i raznolikost u urbanoj celini.
Iz tih razloga je neobiÄno važno omoguÄiti da se u takvim prostorima ostvari bogatstvo odnosa biljaka i ljudi. Ono Å”to je kod ovih sistema najupeÄatljivije je to Å”to se stvara jedan novi medij izražavanja u oblikovanju fasadnih omotaÄa buduÄnosti, zapravo omoguÄava se ostvarivanje težnje projektanata za promenljivoÅ”Äu forme.
U projektantskom smislu neophodno je pronalaženje novih sistema, materijala i ostalih elemenata vegetacionog zida kako bi se dosegao nivo originalnosti i prepoznatljivosti u pristupu i afirmaciji realizacije ovakvih fasadnih struktura. Zeleni zidovi omoguÄavaju stvaranje odreÄenih implementacionih obrazaca, upotrebom biljnih tekstura kao osnovnog elementa izražavanja.
NapuÅ”teni, oronuli ili delimiÄno sruÅ”eni objekti su idealna mesta za postavljanje vegetativnih zidova u svrhu transformacije i podizanja nivoa identiteta urbanog prostora.
Pojava ātoplotnog ostrvaā u urbanim sredinama je posledica izmenjenog bilansa zraÄenja i toplote u odnosu na okolinu i u direktnoj je korelaciji sa stepenom urbanizacije. Pojava je uzrokovan preteranom apsorpcijom i akomulacijom toplote u strukturalne elemente arhitektonskih objekata Å”to dovodi do temperaturnog diskontinuiteta na mikro nivou. Razlika u temperaturi je veÄa noÄu i u letnjim mesecima zbog toplotne emisija elemenata koji su tokom dana akumulirali toplotu, tako da noÄu odaju rezerve toplotne energije i time održavaju visoku temperaturu gradskog vazduha. āTome doprinosi i manje efektivno zraÄenje sa gradskih povrÅ”ina zbog poveÄane koncentracije antropogenih pridodataka u vazduhu.ā
Ima sluÄajeva da instalacija vegetativnog zida može povratiti odreÄenu vrstu identiteta arhitektonskom objektu ili urbanoj sredini. Sami zidovi mogu poslužiti kao element ostvarivanja poveÄane privatnosti korisnika objekta.
Zeleni zidovi, prema mnogim istraživanjima utiÄu na psiholoÅ”ko stanje posmatraÄa tako Å”to svojim oblikom, graÄom i životnim osobinama poveÄavaju efekat socijalizacije u najÅ”irem smislu reÄi. Gusto izgraÄena urbana sredina u letnjem periodu odlikuje se niskim nivoom vlažnosti vazduha. Ispitivanja su pokazala da je procenat relativne vlažnosti vazduha u direktnoj funkciji veliÄine biljke i povrÅ”ine pod biljkama.
Realizacija vegetativnih zidova u urbanim sredinama omoguÄava smanjenje buke u mikrookruženju, jer zelenilo umanjuje efekte delovanja visokofrekfentnih tonova, a u zavisnosti od strukture i tehnologije postavljanja vegetativnog zida. Poznato je da se u te svrhe biljke upotrebljavaju kao prirode barijere protiv buke uz autoputeve, magistrale i železniÄke pruge koje prolaze kroz urbanu sredinu. RazliÄita istraživanja su pokazala da problemi nastali usled loÅ”eg kvaliteta vazduha u prostorima za život i rad moguÄe je reÅ”iti primenom vegetativnih zidova, ako su oni postavljeni u neposrednoj blizini mesta izmene vazduha izmeÄu spoljaÅ”nje i unutraÅ”nje sredine.
Analiza vegetacionih zidova obezbeÄuje kreativan put za inicijaciju, inspiraciju i ukljuÄivanje stanovniÅ”tva u ekoloÅ”ke aktivnosti, pre svega u njihovom neposrednom okruženju. Ona, takoÄe, razvija i kreativne i umetniÄke potencijale kod ljudi, koji kroz praksu senzibilizuju estetske parametre važne za oblikovanje prostora. Integrativnim pristupom u arhitekturi i urbanizmu, koji podrazumeva kombinovanje elemenata arhitekture, dizajna, likovnosti, ekologije, botanike i prostornog planiranja, može da se postigne sinergiju zelenila i prostora u kojem se ljudi oseÄaju sigurno, ukljuÄeno i sreÄno.
Brojni su primeri āozelenjavanjaā urbanih prostora, i zatvorenih i otvorenih, kako bi se poboljÅ”ao kvalitet u āteÅ”kimā urbanim jezgrima gde je koliÄina betona i asfalta obrnuto srazmerna stepenu socijalizacije i ukljuÄenosti a direktno proporcionalna stepenu otuÄenosti. U tom smislu, moderne arhitekte se okreÄu biljkama i njihovim āterapeutskimā svojstvima.
Ljudi se oseÄaju bolje u prisustvu biljaka, ljudi se okupljaju kako bi biljke negovali, biljke imaju prirodnu estetiku koja poboljÅ”ava izgled svakog prostora.
Stvaranje parcijalnih biljnih ekosistema na zidovima zgrada ili na krovovima kuÄa pomaže oÄuvanju ravnoteže i stvaranju održivih reÅ”enja za postizanje energetske efikasnosti. Arhitektura je disciplina koja implicitno i eksplicitno utiÄe na duh ljudi koji su njome okruženi. Arhitektura ima potencijal da ljude ujedinjuje u prostoru i vremenu, kao i da direktno utiÄe na dinamiku i kvalitet njihovog socijalnog života.
Preduslov svih ovih radnji je da se kod graÄana stvori svest o neophodnosti upotrebe vegetacionih zidova. Tek tada Äe se otvoriti moguÄnosti za analize i istraživanja vegetacionih zidovima po drugim aspektima. Zeleni zidovi su elementi oblikovanja, kod kojih postoje razliÄite podeone grupe. Oni svojim funkcionalnim i oblikovnim karakteristika pružaju i osiguravaju novi likovni potencijal omotaÄa.
Autor teksta: Prof. dr Budimir Sudimac