Connect with us
Novosti

Averzija arhitekata prema zakonodavnom delu procesa dobijanja dozvole za gradnju

ā€žSmor su ti papiri. NiÅ”ta mi nije jasno. ZaÅ”to nas gnjave sa tim. Kako sad to? To nije moguće!ā€œ To su uglavnom rečenice mladih kolega, nekada i onih starijih, kada se susretnu sa propisima i pravilima koja moraju da ispoÅ”tuju kako bi isprojektovali svoj objekat.

Averzija prema zakonodavnom delu projektovanja je sa novim generacijama sve veća Å”to doprinosi da se suÅ”tinski gubi smisao samog poziva. Zaboravlja se da je suÅ”tina projektovanja uređena i prilagođena sredina za stanovanje i boravljenje svih građana i ostalih živih bića, da projektovanje nije samo estetska kategorija i jednoznačna disciplina koja se oslanja samo na arhitektu. Zakonske procedure i propisi su proizaÅ”le, ili bi bar tako trebalo da bude, iz potrebe da se građena sredina prilagodi potrebama stanovnika i samim tim su neizostavni deo projektovanja.

Postavlja se pitanje da li je negativan stav većine prema papirologiji (misli se na zakone i propise) i proceduri dobijanja dozvole moguće promeniti i da li je to uopÅ”te potrebno.

Prvo da vidimo koji su uzroci takvom stavu. Na osnovu svoje prakse izdvojila bih tri ključna uzroka:

  1. zakonski dokumenti sami po sebi i njihovo sprovođenje
  2. nedovoljno obrađena tema na studijama
  3. nepotpuna stručna praksa

ZAKONSKI DOKUMENTI

Velikim delom zakonski dokumenti, počevÅ”i od Zakona o planiranju i izgradnji, preko propisa, akata i na kraju važećih planova, nisu do kraja usklađeni, niti su potpuni, niti precizno jasni, te predstavljaju pogodan teren da se favorizuje nelojalna konkurencija. A nelojalna konkurencija je automatski motiv da se prema nečemu stekne averzija.

Netransparentnost planova (imate tekst plana u službenom glasniku, a crteži ili nisu tu ili su u vidu sličice na kojoj se tek neÅ”to može pročitati), tumačenja zakona (u nekim opÅ”tinama se primenjuju jedna, a u drugim druga pravila), kao i razne nejasne i različite procedure dovode do iscrpljenosti arhitekata koji reÅ”avaju problem na nivou zagonetke, a da ne govorimo o čestim dopunama dokumentacije i vraćanju predmeta od nadležnog organa. Ta iscrpljenost opet stvara negativan stav prema procesu dobijanja dozvole i samom zakonodavstvu.

Arhitekta na poslu

STUDIJE

Arhitekta zavrÅ”i fakultet a da nije upoznat kako izgleda proces dobijanja dozvole, a neretko ne zna i da uopÅ”te mora da se pridržava određenih pravila. Urbanizam, pored projektovanja, zauzima najveći deo studija. Spoj urbanizma i projektovanja jesu urbanistički parametri. Taj spoj nije potenciran niti eksplicitno objaÅ”njen na studijama arhitekture. Tako studenti izađu sa faksa puni velikih ideja, ali nedovoljno bogati znanjem kako da spoje lepo i druÅ”tveno korisno i kako da čitaju planove. Ovde ne pričamo o tome da na faksu treba obučavati za dobijanje licence već o tome da je poznavanje propisa i samih procedura veoma bitna stvar koja je neophodna da se obuhvati na fakultetu. I to da se zaista propisi i procedura razrade u okviru nekog predmeta na način da ceo taj proces, ako ne zavole, onda bar da im proces bude izazov koji reÅ”avaju, a ne problem koji će neko drugi reÅ”iti.

Arhitekta na gradiliŔtu

PRAKSA

Postoji jaz između fakulteta i kasnije prakse koja stvara frustraciju i samim početnicima i onima koji te početnike obučavaju. Taj jaz se najčeŔće premoŔćava stručnom praksom koja traje 3 godine nakon zavrÅ”enog fakulteta i koja je obavezna za stručni ispit. Problem nastaje kada je stručna praksa orijentisana samo na iscrtavanje, a ne i na proučavanju propisa i pravila i na praktičan proces dobijanja dozvole. To znači da mladi arhitekta zavrÅ”i praksu, a nije se upoznao sa informacijom o lokaciji, sa lokacijskim uslovima, građevinskom dozvolom, upotrebnom dozvolom… Tako arhitekta ne nauči niti na faksu, niti tokom stručne prakse kako da vodi i zavrÅ”i jedan objekat ā€žAā€ kategorije. DeÅ”avaju se i ekstremne situacije kada i posle zavrÅ”ene stručne prakse mlade arhitekte ne znaju ni da kategorije postoje.

U procesu projektovanja postoje delovi, segmenti, u kojima vam nije potrebno poznavanje propisa i dodir sa papirologijom, ili je to samo pogreÅ”no miÅ”ljenje. Recimo da samo kotirate, i tada je potrebno da znate gde da stavite kotu i sa kojom preciznoŔću. Ako je prema uslovima minimalno rastojanje od granice parcele 4,00 m, a vi na situaciji iskotirate 3,99 m imaćete problem prilikom dobijanja dozvole.

Kod prakse veoma je bitno i ko vam je mentor, da li taj mentor ima strpljenja i veÅ”tinu da vam svoje znanje prenese, da li ima dovoljno raspoloživog vremena i koliko je motivisan da vas uputi u celokupan proces. Svi znamo da su takvi mentori retkost i da najčeŔće stručna praksa ostane uskraćena za zakonski deo oko procesa dobijanja dozvole.

Arhitekta na gradiliŔtu

POSLEDICE

Direktna posledica jeste da se mlade arhitekte viÅ”e odlučuju da im prvi posao bude projekat enterijera, a desi se i da se nikada ne upuste u projektovanje objekata zbog procedure koju ne poznaju. Kažu: ā€žSamo onaj ko nije krenuo, nije zavrÅ”ioā€. I to je tačno. Arhitekte treba da, bez obzira da li znaju ili ne zakonsku proceduru, ulete u svoj prvi projekat i da istražuju na sve moguće načine kako bi ga zavrÅ”ili i dobili svoju prvu građevinsku dozvolu. Indirektna posledica jeste da se mali broj arhitekata bavi ovom temom i samim tim drži monopol nad informacijama čime se stvara nelojalna konkurencija.

Arhitekte zajedno rade na projektu

ZAKLJUČAK

Tema zahteva da joj se posveti pažnja od strane stručne zajednice, prvenstveno da se na fakultetima procedura i zakonodavstvo približi studentima i da se sistemski radi na tome. Masovnost bavljenja ovom temom smanjiće malverzacije u ovoj oblasti, masovna edukacija jeste jedan od alata protiv korupcije. Potrebno je da se ostvari diskusija na ovu temu na viÅ”e strana i od relevantnih institucija kako bi pomogli mladim kolegama da se bave procesom dobijanja dozvole i zakonskim dokumentima kako bi bili zainteresovani da učestvuju u njihovom unapređenju.

arh. Aleksandra Koneski Mladenović

arh. Aleksandra Koneski Mladenović

Autor teksta: arh. Aleksandra Koneski Mladenović