Danas se sve viĆĄe govori o koriĆĄÄenju obnovljivih izvora energije. NajraĆĄirenija dva sistema obnovljivih izvora energije u upotrebi su solarne i vetroelektrane. Oba sistema imaju svoje odreÄene prednosti i nedostatke. TehnoloĆĄko unapreÄenje postojeÄih, posebno solarnih reĆĄenja je komplikovano, i zahteva velike investicije, istraĆŸivaÄke timove. NauÄno raspravljanje o dinamici fluida ostavlja moguÄnost usavrĆĄavanja reĆĄenja i na nivou pojedinca.
Pitanje ĆŸivotne sredine, u kontekstu CO2, ali i odrĆŸivog razvoja druĆĄtva, je kompleksno i viĆĄedimenzionalno pitanje. Kada je u pitanju proizvodnja i snabdevanje elektriÄnom energijom, posebno sa aspekta velikih kompanija, gotovo je nemoguÄe posmatrati odvojeno od nacionalnih programa odrĆŸivog razvoja. Kao deo tog problema, njegov je osnov energetski bilans svake zemlje, kroz koji se druĆĄtva opredeljuju za izbor modaliteta proizvodnje i snabdevanja energentima, zacrtanih u nacionalnim planovima kao i ciljeva kojima druĆĄtvo teĆŸi, uz odreÄene mere podrĆĄke kako bi se nacionalni ciljevi ostvarili. CO2 prepoznat je kao vodeÄi element koji stvara problem globalnog zagrevanja, efektom staklene baĆĄte, Äiji je problem, kao i modaliteti njegovog reĆĄenja, prepoznat i utvrÄen od strane UN.
Protokol iz Kyota, kao i njegov kasniji naslednik PariĆĄki sporazum, predstavljaju krovne sporazume na globalnom nivou u oblasti ĆŸivotne sredine. Prvi sporazum, Kyoto protokol, nije bio obavezujuÄi za drĆŸave Älanice UN, pa tako i njegova ratifikacija, primena nije bila prihvaÄena. MeÄutim, PariĆĄki sporazum je obavezujuÄi i zahteva od svih zemalja potpisnica da se pridrĆŸavaju plana za mitigaciju globalnog zagrevanja.
Potreba ljudi za energijom, neupitna je u danaĆĄnjem, modernom druĆĄtvu. Bez obzira da li se ona odnosi na ispunjenje poslovnih potreba, porodiÄnih, rekreacije, turizma, kulturnih dogaÄaja i sl. Izbor vrste izvora energije, kroz prizmu posmatranja njene proizvodnje i distribucije, preduslov je za efikasan, komforan i siguran ĆŸivot. PotroĆĄnja energenata nas prisiljava na nus posledice, kao ĆĄto su poveÄanje buke, poveÄanje emisije ĆĄtetnih gasova i sl, ĆĄto za posledicu ima dodatno stvaranje efekta staklene baĆĄte i globalnog zagrevanja. Cilj kretanja odrĆŸivog energetskog bilansa je direktno vezan za smanjenje negativnih posledica na ĆŸivotnu sredinu i zdravlja ljudi. OdrĆŸivost kao pojam globalno prvi put se promoviĆĄe 1987. godine u studiji âNaĆĄa zajedniÄka buduÄnostâ, koja je rezultat rada Komisije UN za ĆŸivotnu sredinu i razvoj.
Autor Brown i dr. raspravljaju o odrĆŸivosti u razliÄitim sektorima, meÄu kojima je i odrĆŸivi razvoj druĆĄtva i ekonomije. Jednu od definicija su dali i autor Martin i Schouten, koji definiĆĄu odrĆŸivost kao sposobnost sistema da se permanentno unapreÄuje. U tipiÄnom danu potroĆĄnja energije je najmanja noÄu kada ljudi normalno spavaju. Kad se ljudi probude, aktiviraju se i samim tim dolazi do poveÄavanja potroĆĄnje energije, bilo da se radi o ukljuÄivanju rasvete i koriĆĄÄenju drugih kuÄanskih aparata i ureÄaja, ili odlasku na posao. PotroĆĄnja energije dostiĆŸe vrhunac oko podneva. Nakon toga se smanjuje tokom poslepodneva ili rane veÄeri. Osnovno je pitanje kako se servisi za snabdevanje i proizvodnju uravnoteĆŸuju (varijabilna potraĆŸnja). To je bio standardni dnevni obrazac desetinama godina.
Danas se taj obrazac menja zbog poveÄanja udela solarnih panela. Kako solarna energija postaje sve popularnija, tako raste i koliÄina energije koju proizvode fotonaponski izvori. Ali, oni se gase sa zalaskom sunca. Kako bismo zadovoljili potraĆŸnju za elektriÄnom energijom, naroÄito tokom vrĆĄnog sata i velikog optereÄenja, jedino reĆĄenje je ukljuÄiti tradicionalne elektrane. Tradicionalne elektrane rade koristeÄi fosilna goriva, i nisu toliko âzeleneâ koliko bismo ĆŸeleli da budu.
Svima je poznato da je CO2 najveÄi krivac za globalno zagrevanje planete. MeÄutim, prema nekim nauÄnicima, vodena para isto doprinosi globalnom zagrevanju, te se postavlja pitanje koliko vodena para doprinosi globalnom zagrevanju. Ako uzmemo u obzir da je vodena para koliÄinski najzastupljeniji gas staklene baĆĄte na Zemlji, postavlja se pitanje koliko ona uistinu doprinosi efektu staklene baĆĄte.
KoristeÄi NASA satelitske podatke, istraĆŸivaÄi mogu preciznije nego ikada proceniti uÄinak vodene pare na zadrĆŸavanje toplote. Prema nekim procenama uÄinak vodene pare na poveÄanje globalnog zagrevanja je dovoljno snaĆŸan da udvostruÄi zagrevanje klime uzrokovane poveÄanim nivoima CO2 u atmosferi. To ni u kom sluÄaju nije zanemarivo.
Ako uzmemo u obzir meÄusobno delovanje vodene pare, CO2 i drugih gasova koji zagrevaju atmosferu neizvesnost je joĆĄ veÄa. Problem je ĆĄto poveÄanje koncentracije vodene pare dovodi do viĆĄih temperatura koje zatim doprinose daljnjem joĆĄ veÄem isparavanju vode. To je povratna sprega zagrejavanja i upijanja vode koja se spiralno poveÄava. Za oÄekivati je, da je zarobljena energija viĆĄa ĆĄto se viĆĄe pribliĆŸavamo ekvatoru. Dodatno se negativna povratna sprega poveÄava zagrejavanjem drugih gasova staklene baĆĄte.
AIRS (The Atmospheric Infrared Sounder) je prvi instrument koji razlikuje podatke o koliÄini vodene pare na svim visinama unutar troposfere. KoristeÄi podatke iz AIRS-a, nauÄnici su posmatrali kako je atmosferska vodena para reagovala na promene u povrĆĄinskim temperaturama izmeÄu 2003. i 2008. godine.
OdreÄivanjem kako se vlaga menjala sa povrĆĄinskom temperaturom, nauÄnici su mogli izraÄunati proseÄnu globalnu snagu povratne veze vodene pare. Kako povrĆĄinska temperatura raste, tako raste i atmosferska vlaĆŸnost. Iako je to za oÄekivati, kad uzmemo u obzir da je i vodena para gas staklene baĆĄte, poveÄanje vlaĆŸnosti atmosfere pojaÄava zagrejavanje od CO2.
Ako se Zemlja zagreje za 0,9°C, povezano poveÄanje vodene pare zarobiÄe dodatno 2 W energije po kvadratnom metru. Svi nauÄnici zastupaju miĆĄljenje da je povratna veza vodene pare veoma jaka, sposobna udvostruÄiti zagrejavanje samo zbog CO2.
Nedvosmisleno nas navodi na zakljuÄak da Äe vodeÄi gas staklene baĆĄte dodatno doprineti porastu temperature od nekoliko stepeni, a ĆĄto se klime tiÄe, vodena para je veliki igraÄ u atmosferi i znaÄajno doprinosi globalnom zagrejavanju.
Istovremeno svakodnevno sve viĆĄe sluĆĄamo o obnovljivim izvorima energije, najÄeĆĄÄe kao posledicu da savremena civilizacija pretpostavlja energiju kao jednu od najvaĆŸnijih potreba, koja nam je svakim danom sve potrebnija. U praktiÄne svrhe moĆŸemo tvrditi da gotovo sva energija dolazi, na ovaj ili onaj naÄin, manje ili viĆĄe transformisana od Sunca.
MoĆŸemo lako izraÄunati da Sunce svaki sat emituje prema Zemlji koliÄinu energije koju ÄoveÄanstvo potroĆĄi u jednoj godini. OÄito, ima dovoljno energije da se smatra beskonaÄnom za ljudsku upotrebu i sve je to obnovljivo. U sadaĆĄnjoj situaciji sva energija koja je potrebna ÄoveÄanstvu, samo mali deo energije koji nam Sunce neprekidno daje je besplatno. Trenutno znaÄajan udeo energije koju koristimo je fosilna, neefikasna, zagaÄujuÄa i ograniÄena, i samo je pitanje vremena kada Äe se ta âtrenutnaâ eksploatacija iscrpiti. OÄigledno se kao izlaz iz trenutne energetske krize nazire u koriĆĄÄenju obnovljivih izvora energije, koji su praktiÄno beskonaÄni.
Aktivni promoter ĆŸivotne sredine je Evropska agencija za saradnju i razvoj (OECD), koja joĆĄ od 90-ih godina proĆĄlog veka promoviĆĄe potrebu paĆŸnje na razliÄite grupe zagaÄivaÄa. Prvu grupu zagaÄivaÄa Äine CO2 i emisije gasova koji utiÄu na klimatske promene, dok drugu grupu Äine ozonske supstance koje direktno utiÄu na uniĆĄtavanje ozonskog omotaÄa.
Nadalje OECD deli treÄu grupu vezano za kvalitet vazduha (SOx i NOx), dok Äetvrtu grupu Äine generatori otpada. Kao globalno najznaÄajnija je BeÄka konvencija za zaĆĄtitu ozonskog omotaÄa iz 1988. godine, a koja je ratifikovana od strane svih zemalja UN do 2009. godine.
TakoÄe od znaÄaja je Protokol iz Montreala o upotrebi ozonskih supstanci koji je stupio na snagu 1989. godine.
Generalno sve indikatore prema njihovom uticaju moĆŸemo svrstati u Äetiri kategorije:
- emisija gasova,
- obnovljivi izvori,
- potroĆĄnja resursa i
- otpad.
Podela se zasniva prema razmatranjima odrĆŸivosti i moguÄnosti primene u poslovnoj strategiji kompanija, uz primenu alata u menadĆŸmentu kroz Balanced Scorecard.
Ovaj pristup u menadĆŸmentu nastao je 90-ih godina proĆĄlog veka, a njegov tvorac je Robert Kaplan, profesor sa Univerziteta Harvard. U prilagoÄenom Balanced Scorecard ukljuÄena su sva tri stuba odrĆŸivosti, ekonomski, ekoloĆĄki i druĆĄtveni izbalansiranim pristupom, uz uzimanje u obzir sva tri stuba, kao i njihova korelacija. Nisu svi subjekti jednako sposobni da budu nosioci razvoja u podizanju nivoa i postavljanju novih standarda.
U svrhu dobijanja potpunije slike problematike iskoriĆĄÄavanja obnovljivih izvora energije neophodno se osvrnuti i na problematiku iskoriĆĄÄavanja tokova tekuÄih fluida, poput vode. Iako je lavovski deo te problematike joĆĄ u prvoj polovini proĆĄlog veka reĆĄio i u praksi primenjivao Austrijanac Viktor Schauberger, danas se njegova tehnologija ne koristi. Ideje koje je Viktor Schauberger ostvario moĆŸe se sa sigurnoĆĄÄu reÄi da su bile ispred njegovog vremena. Po zanimanju je bio ĆĄumar. Viktor Schauberger je veoma dobro poznavao oblast mehanike fluida. Tokom svog ĆŸivota i rada posebno ga je privukla mehanika fluida vode, te je provodio neizmerno mnogo vremena posmatrajuÄi prirodu i virove u planinskim potocima Alpa.
Posmatranje prirode mu je omoguÄilo dubinsko razumevanje Äovekovih pogreĆĄnih tehniÄkih reĆĄenja poput npr. elise koja je pogreĆĄno dizajnirana. Dizajn elise podrazumeva ulaganje energije radi ostvarenja pogona, ĆĄto je pogreĆĄan pristup problemu.
Ptice se mogu mnogo ĆĄtedljivije kretati nego ljudske maĆĄine. To je poznato svakom jedriliÄaru, jer jedrilice su letelice bez vlastitog pogona. Ptice, za razliku od aviona, mogu iskoristiti energiju vetra za postizanje visine bez napora. NeĆĄto ĆĄto je avionima nemoguÄe, otpor vazduha znaÄi obavezan pogon i ulaganje energije.
Danas ,za pogon avioni, prilikom leta, moraju ulagati energiju samo da bi se odrĆŸali u vazduhu. Otpor vazduha kod svih aviona se jednostavno ne moĆŸe izbeÄi jer se avioni odrĆŸavaju u vazduhu pomoÄu kretanja vazduha oko krila. To znaÄi da se avioni danas moraju kretati, ĆĄto rezultuje u otporu vazduha tom kretanju. Kod elisnih aviona dodatni razlog je elisa. Orlovi koriste âvazduĆĄne termikeâ da bi se bez napora popeli na velike visine. Svi piloti vazduĆĄnih jedrilica znaju da orlovi kruĆŸe na najboljim termikama u podruÄju i zbog toga kada vide orlove ĆŸure tamo da iskoriste te termike.
Albatrosi i galebovi mogu satima pratiti brodove bez zamahivanja krilima, koristeÄi turbulencije prouzrokovane kretanjem broda, i samo bez zamahivanja krilima sedeÄi na tim turbulencijama, odnosno vetrovima vrlo energetski efikasno. OÄigledno je da te ĆŸivotinje mnogo bolje poznaju mehaniku fluida od Äoveka Äija tehniÄka reĆĄenja u sliÄnim situacijama neizostavno rezultuju u troĆĄenju dragocene energije. Kao rezultat imamo danaĆĄnju civilizaciju potpuno zavisnu od energije.
Slobodno moĆŸemo konstatovati da danas ĆŸivimo u energetski rasipniÄkoj civilizaciji, u kojoj se velika koliÄina energije koja se danas koristi dolazi iz fosilnih goriva koji su ograniÄeni. PoveÄanje udela iz obnovljivih izvora je samo delimiÄno reĆĄenje problema i kupovanje vremena dok se ne pronaÄu delotvornija reĆĄenja. Nije teĆĄko zakljuÄiti da danaĆĄnja civilizacija gotovo iskljuÄivo koristi centrifugalne procese koji su iscrpljujuÄi i uniĆĄtavajuÄi. To je osnovni razlog zagaÄivanja prirode. Nedirnuta priroda moĆŸe opstati u potpunom balansu samo ako su implozijski procesi u veÄini. Da nije tako, sve bi odavno kolabiralo u energetskoj smrti. Energetska smrt trenutne civilizacije je neizbeĆŸna ako se nastavi energetski iscrpljivati planeta Zemlja. Poslednjih nekoliko vekova uticaj Äoveka na prirodni bilans planete je blago reÄeno katastrofalan.
NeÄemo pogreĆĄiti ako taj poremeÄaj pripiĆĄemo u velikoj meri iskljuÄivo primeni centrifugalnih odnosno âeksplozivnihâ tehnika, koje su nakon poslednjih nekoliko vekova obilnog koriĆĄÄenja totalno iscrpele planetu. To danas nije tajna i sve viĆĄe se govori o koriĆĄÄenju obnovljivih izvora energije. Äak se i u meÄunarodnom nivou pokuĆĄava sve uÄiniti da se propisima i kaznama pokuĆĄa spasiti planeta od ekoloĆĄkog kolapsa.
Vreme Äe pokazati da li je Viktor Schauberger bio u pravu kad je rekao da je za povratak zdravlja planete neophodno totalno promeniti Äovekove aktivnosti. One su trenutno u raskoraku sa prirodom i treba stimulisati implozivne procese radi globalnog usaglaĆĄavanja energije sa prirodnim procesima. Ć ta to znaÄi za naĆĄe razmatranje problematike poveÄanja energije koja je na raspolaganju ÄoveÄanstvu?
MaĆĄine koje se danas koriste i koje su gotovo iskljuÄivo zasnovane na iskoriĆĄÄavanju centrifugalne odnosno eksplozivne energije treba zameniti novim maĆĄinama koje koriste uglavnom centripetalnu, odnosno implozivnu energiju. To bi uticalo na energetski bilans planete tako da bi se on sve viĆĄe vraÄao u normalu. Na konkretnom primeru iskoriĆĄÄavanja energije vetra pomoÄu vetroelektrana koje trenutno rade kao centrifugalna maĆĄina sa gubitkom energije radi npr. elise potrebno je konstruisati vetrogenerator bez elise koja Äe raditi na implozijskom principu. Isto vredi i za vodene turbine. Treba napustiti ideje elise odnosno propelera i konstruisati turbine koje Äe raditi na principu implozije. Samo tako Äe se poÄeti vraÄati prirodni balans i prosperitet planete. U tom sluÄaju dogovori, zakoni, ograniÄenje i kazne neÄe biti potrebni. To je pravi izlaz u trenutnoj ekoloĆĄkoj krizi. ZakljuÄak je da trenutnu ekoloĆĄku krizu nije moguÄe reĆĄiti bez napuĆĄtanja eksplozivnih tehnoloĆĄkih reĆĄenja i zamene implozivnim tehnoloĆĄkim reĆĄenjima.
Neki arheoloĆĄki i fosilni ostaci nam pokazuju da je podruÄje danaĆĄnje najveÄe pustinje na svetu Sahare u proĆĄlosti bilo zapravo praĆĄuma. Amazonija naĆŸalost ide sliÄnim putem. Saglasno tome, svetski rezervoar slatke vode se smanjuje, jer je zbog deforestacije na globalnom nivou sve manje ĆĄuma, a ekoloĆĄka se ravnoteĆŸa sve viĆĄe uniĆĄtava. Mnogi su svesni tog problema, ali pojedinaÄni napori da se ĆĄteta sanira nisu dovoljni, iako su dobrodoĆĄli. Kako se svetske rezerve slatke vode smanjuju, pitka voda postaje sve skuplja. Cena pitke vode je sve viĆĄa. U mnogim zemljama sveta postoji hroniÄna nestaĆĄica pitke vode pa se ona mora kupovati u trgovini. Uskoro Äe voda biti skuplja od vina. Pohlepa za brzim âsitnimâ profitom pokreÄe to globalno uniĆĄtavanje. U buduÄnosti Äemo mi ili naĆĄi potomci morati platiti raÄun, ceh Äe biti vrlo veliki.
IskoriĆĄÄavanje obnovljivih izvora energije, potpuno je oÄigledno, kroz Äinjenicu da u trenutnoj energetskoj situaciji preorjentisanjem energetskog iskoriĆĄÄavanja na obnovljive izvore energije, imamo ĆĄansu primenjivati konstrukciju opreme za sakupljanje energije da radi na principu sklada sa prirodom. U ekonomskom pogledu to je poĆŸeljno jer takva oprema za sakupljanje energije iz obnovljivih izvora konstruisana na centripetalnom principu po definiciji bi trebalo dati veÄu iskoristivost, a time i ekonomsku opravdanost, od postojeÄe opreme koja ne radi u skladu sa prirodom veÄ za rad rasipa energiju na borbu sa prirodom. Umesto besplatnog klizanja orlova u termikama te na dĆŸepovima turbulencije poput albatrosa i galeba, rasipanje energije na borbu s turbulencijom, ĆĄto trenutni centrifugalni sistemi koriste Äe neizostavno morati biti napuĆĄteni kao zastareli i nerentabilni. Energetsko iscrpljivanje planete centrifugalnim energetskim iscrpljujuÄim sistemima moraÄe biti zamenjeno konstrukcijom boljih planetarno energetski vitalizirajuÄih centripetalnih sistema.
To znaÄi da Äe postojeÄa vetroelektriÄna postrojenja koja sadrĆŸe elisu, transmisiju i dodatnu mehaniku trebati konstruisati u skladu sa prirodom na centripetalnom odnosno implozijskom principu, koja Äe raditi bez elise transmisije i dodatne mehanike.
Upravljanje energetskim sistemima kroz prizmu reĆĄavanja energetskog bilansa, odgovarajuÄom proizvodnjom elektriÄne energije sa aspekta njenog najmanjeg moguÄeg negativnog aspekta na oÄuvanju ĆŸivotne sredine, sloĆŸen je proces koji zahteva usklaÄivanja Äitavog sistema proizvodnje i snabdevanja, ali i potrebnih tehnoloĆĄkih unapreÄenja i inovacija, bez prepreka monopolista i administracija, kako bi se osigurala tendencija uslova za stvaranje odrĆŸivog sistema upravljanja. Postoji potreba da se osigura odrĆŸivo upravljanje energetskim sistemom, za koje je neophodno usvojiti nova reĆĄenja i inovacije, te u tom cilju strategijom razvoja osigurati podrĆĄku i mere na drĆŸavnom i lokalnom nivou, kako bi se prihvatila najbolja moguÄa reĆĄenja.
Nuklearna energija
Nuklearna energija je izvor energije sa niskim nivoom ugljenika, Äije su istorijske stope zagaÄivanja uporedive sa vetrom i suncem, ali o njenoj odrĆŸivosti se raspravljalo zbog zabrinutosti oko radioaktivnog otpada, ĆĄirenja nuklearnog oruĆŸja i nesreÄa. Äinjenica je da se proizvodnja energije iz nuklearne energije smatra najÄistijim oblikom energije iz neobnovljivih izvora energije.
Prilikom normalnog rada nuklearne elektrane zagaÄuju okolinu manje nego fotonaponske opreme ili oprema za sakupljanje vetra. Radi te Äinjenice mnogi nauÄnici svrstavaju nuklearnu energiju u energiju iz obnovljivih izvora. Ali, ako doÄe do havarije, radioaktivnost se ĆĄiri u ĆŸivotnu sredinu, ĆĄteta prilikom takvog zagaÄivanja je ogromna. I dok se incidenti i havarije u nuklearnim elektranama veÄinom skrivaju od javnosti, neke incidente, havarije u nuklearnim elektranama nije bilo moguÄe sakriti.
NesreÄa na nuklearnoj elektrani Ostrvo tri milje bila je delimiÄno topljenje reaktora nuklearne elektrane. To je najznaÄajnija nesreÄa u istoriji komercijalnih nuklearnih elektrana u SAD-u. Na meÄunarodnoj skali nuklearnih dogaÄaja od sedam stepeni ocenjuje se nivoom 5- nesreÄa sa ĆĄirim posledicama.
Nuklearna nesreÄa koja se dogodila u reaktoru broj 4 u nuklearnoj elektrani Äernobilj je nesreÄa koja je imala dalekoseĆŸne posledice. Ne samo da je radioaktivno zagadila veÄi deo Evrope, nego je verovatno imala za posledicu i raspad Sovjetskog Saveza. To je jedna od samo dve nuklearne nesreÄe ocenjene sa sedam, najveÄa ozbiljnost na MeÄunarodnoj skali nuklearnih dogaÄaja. Nije moguÄe statistiÄki pronaÄi koliko je ljudi umrlo sledeÄih godina kao posledica te havarije.
Nuklearna katastrofa u FukuĆĄimi bila je nuklearna nesreÄa 2011. godine u nuklearnoj elektrani FukuĆĄima, Japan. Neposredni uzrok nuklearne katastrofe bio je potres i prorodna katastrofa cunami 2011, bio je to najjaÄi potres ikada zabeleĆŸen u Japanu. Potres je izazvao snaĆŸan cunami, s talasima visokim 13-14 metara koji su oĆĄtetili nuklearnu elektranu. Rezultat je najteĆŸa nuklearna nesreÄa od Äernobiljske katastrofe 1986. takoÄe klasifikovana kao nivo sedam na MeÄunarodnoj skali nuklearnih dogaÄaja.
Japan nije mogao spreÄiti curenje radioaktivnosti u Tihi okean. Razne ekoloĆĄke organizacije izveĆĄtavaju o katastrofalnim posledicama koje je ta radijacija imala na ĆŸivotinje severnog Pacifika. Radijacija je zbog Coriolisovog efekta i vrtloĆŸnog kretanja voda severnog Pacifika doprinela znaÄajnom naruĆĄavanju zdravlja i pomoru ribe i ĆŸivotinja u severnom Pacifiku.
NajtipiÄniji primer obnovljivih izvora energije koji se ne koriste, ali bi trebalo je torijeva nuklearna elektrana. Sa tehnoloĆĄke strane nuklearna energija se moĆŸe dobiti koristeÄi druge hemijske elemente, kao npr. torij, koji je neuporedivo manje radioaktivan i vrlo siguran. Ali, torij ima jednu izuzetno negativnu osobinu. U torijevom reaktoru se iskoriĆĄÄava radijacija i tom prilikom znaÄajno smanjuje radioaktivnost goriva, pa se kao nus proizvod ne moĆŸe proizvoditi nuklearno naoruĆŸanje.
Autor teksta: Prof. dr D. Ć kobalj, dipl.maĆĄ.inĆŸ.