Trebinje, grad na jugu Hercegovine, mesto je bogate istorije, autentične arhitekture i izuzetne prirodne lepote. Smešten na obalama Trebišnjice, grad nosi duh Mediterana pomešan sa austrougarskim i osmanskim uticajima, koji su oblikovali njegov vizuelni identitet.
U ovom jedinstvenom kontekstu projektovana je savremena kuća koja predstavlja arhitektonsku interpretaciju dualnog karaktera prostora – spoj fortifikacijske čvrstine i savremene otvorenosti.
Investitor u ovom slučaju nije samo graditelj zidova već je i kreator emocionalnog oslonca za buduće generacije, sa željom da u gradu iz kojeg potiče napravi porodičnu kuću za odmor.
Zahtevi investitora su se odnosili pre svega na funkcionalnu organizaciju i podrazumevali su potrebu za projektovanjem dva nezavisna trosobna apartmana. Stoga je kuća projektovana kao dvodomni objekat, gde su dva stana vertikalno organizovana, pri čemu svaki zauzima jednu etažu u strogoj kubičnoj formi koja naglašava geometrijsku jasnoću i funkcionalnu racionalnost.
Drugim rečima, oblikovana je kao arhitektonski odgovor na dvostruku prirodu njenog okruženja. Sa jedne strane, ka ulici, ona referiše na istorijske fortifikacije Trebinja, dok se sa druge strane otvara prema reci i pejzažu kroz savremeni jezik arhitekture. Ova dualnost nije samo estetska odluka već i način da se pomiri tradicionalna strogost sa savremenim komforom i prozračnošću.
Sa ulične strane, kuća odaje počast tradicionalnim kamenim bedemima i tvrđavama koje su vekovima oblikovale urbanistički karakter Trebinja.
Fasada je stroga, monolitna i u potpunosti obložena lokalnim kamenom. Kubična forma naglašava masivnost, dok uski, vertikalno postavljeni prozori svojim ritmom naglašavaju savremeni karakter.
Ova introvertna strana kuće pruža osećaj sigurnosti i privatnosti, štiteći unutrašnje prostore od spoljnog sveta. Ulaz je nenametljiv, ali elegantan, postavljen u procep sa bočne strane kuće tako da ne narušava kompaktnost volumena. Kao kontrast rustičnoj kamenoj fasadi, prema reci je vizuelni izraz promenjen i teksturu kamena zamenjuju ravne bele površine i veliki stakleni portali, koji stvaraju savremeni izgled kuće i naglašavaju potpunu otvorenost ka reci, brišući granicu između enterijera i eksterijera. Na taj način omogućen je nesmetan vizuelni i funkcionalni dijalog između unutrašnjeg prostora i prirodnog okruženja, naglašavajući povezanost doma sa rekom kao ključnim elementom ambijenta.
Materijalizacija objekta prati funkcionalnu organizaciju, pa tako introvertnom kamenom pročelju kuće pripada noćna zona, dok ka reci otvorenu dnevnu zonu prati moderna i svetla fasada.
Hercegovački kamen je dominantan materijal koji objedinjuje arhitektonsku i pejzažnu kompoziciju, doprinoseći taktilnosti prostora. Njegova primena varira u zavisnosti od površine i funkcije: Na fasadi i ogradnom zidu korišćen je pravilno slagani kamen, stvarajući vizuelno ujednačenu površinu.
Na platoima i stazama postavljene su lomljene kamene ploče, čime se postiže dinamičnija tekstura i prirodniji utisak. Takođe, površina za parkiranje izvedena je od tucanika, što doprinosi prozračnosti tla i omogućava prirodnu infiltraciju kišnice. Potpuno svedenu formu objekta prati isto tako svedeno pejzažno uređenje, koje ne narušava autentičnost okruženja, već ga suptilno nadograđuje. Dvorište je zadržalo svoju izvornu konfiguraciju, prateći mirno kraško polje u kojem se grad nalazi, dok istovremeno naglašava surovu lepotu krševitog ambijenta koji se iz njega otvara.
Objektu se sa ulice pristupa pravolinijskom stazom koja se proteže do zadnjeg dvorišta, pri čemu na svom putu tangira kuću i vodi kroz promišljene prostorne sekvence. Ova staza nije samo funkcionalna, već i narativna – njeno postavljanje usmerava pogled i kretanje, postepeno otkrivajući ključne tačke pejzaža.
Prati je kameni zid koji se proteže celom dužinom parcele, dodatno akcentujući linearnost prostora i usmeravajući vizuru ka reci i planinskim vrhovima u daljini. Ovaj prostorni tok naglašava simboličan prelaz iz urbanog u prirodno okruženje, stvarajući doživljaj postupnog otvaranja pejzaža i njegovog integrisanja u arhitekturu.
Prednje dvorište oblikovano je kao uvodni prostor u ovu atmosferu – počinje zonom za parking prekrivenom tucanikom, čija gruba tekstura stvara zvučni i taktilni kontakt sa ambijentom pri svakom koraku. Odmah uz nju, maslinjak pruža osećaj mediteranskog ugođaja, dok svojom dugovečnošću simbolizuje vezu između prošlosti i budućnosti ovog prostora. Zadnje dvorište je pažljivo raslojeno na tri nivoa, čime se postiže dinamičnost prostora i prilagođavanje prirodnoj topografiji terena. Prvi nivo, u nivou prizemlja objekta, čini kameni postament na kojem je smeštena zona sedenja – prostor namenjen opuštanju i uživanju u pogledu na reku.
Nešto niže, travnjak pruža meki kontrast kamenim površinama i povezuje se sa otvorenom letnjom kuhinjom, mestom okupljanja i druženja na otvorenom. Najniži nivo predstavlja kamenu platformu neposredno uz reku, koja omogućava neposredan dodir sa vodom i dodatno pojačava osećaj spajanja arhitekture i prirode. Vegetacija je birana s namerom da podrži autentičnost ambijenta – dominantne biljne vrste su masline i lavanda, koje ne samo da doprinose vizuelnoj estetici prostora, već unose i mirisnu dimenziju, čineći boravak višesenzornim iskustvom. Ovaj sklad arhitekture, pejzaža i prirodnih elemenata stvara prostor koji odiše jednostavnošću, ali istovremeno i dubokim poštovanjem prema kontekstu u kojem je smešten.
U savremenoj arhitekturi, zahvaljujući tehnološkom napretku, moguće je uspešno projektovati i nadzirati izgradnju bez prisustva na lokaciji.
Ovaj projekat je realizovan upravo na taj način, s obzirom na to da ni projektant ni investitor nisu boravili na lokaciji već su se oslonili na detaljnu analizu dostupnih podataka i komunikaciju na daljinu. Pre početka izrade projekta slika mikroambijenta je formirana na osnovu katastarsko-topografskih snimaka, google maps-a, kao i mnogobrojnih snimaka iz drona. Projektantski nadzor je vršen uz svakodnevnu razmenu fotografija i video materijala sa gradilišta. Ovaj način projektovanja omogućio je pravovremene korekcije i donošenje odluka, bez odlaganja u procesu gradnje.
Tako je potpuno ,,na daljinu“ izgrađen i opremljen objekat koji u potpunosti odgovara prvobitnoj viziji, dokazujući da, uz preciznu koordinaciju i savremene tehnologije, arhitektura na daljinu može biti jednako efikasna i kvalitetna kao i tradicionalni pristup.
Kuća na reci Trebišnjici je arhitektonska priča o dualnosti – između prošlosti i budućnosti, zatvorenosti i otvorenosti, tradicije i inovacije.
Njen masivni, kameni volumen ka ulici simbolizuje stabilnost i sigurnost, dok transparentna fasada ka reci odražava otvorenost, slobodu i vezu sa prirodom.
Ova kuća nije samo odgovor na estetske i funkcionalne zahteve već i primer kako se savremena arhitektura može skladno uklopiti u istorijski i prirodni kontekst, donoseći novu vrednost prostoru u kojem se nalazi.
- Lokacija: Trebinje, Bosna i Hercegovina
- Autor projekta: Miloš Milivojević, mast. inž. arh.
- Namena: Kuća za odmor
- Godina projektovanja: 2021.
- Godina izgradnje: 2023.
- Površina: 230 m
- Spratnost: P+1
- Fotografija: Miloš Milivojević