Connect with us
Građevina

Zemljotres u Turskoj i Siriji

Poslednjih osam dana svet je ozbiljno uzdrman velikom katastrofom koja je pogodila turski i sirijski narod. Razorni zemljotres u Turskoj i Siriji napravili su ogromnu materijalnu štetu, ali ono što je daleko teže odneli su veliki broj ljudskih života. Nažalost brojevi na dnevnom nivou rastu po nekoliko hiljada. Trenutna procena je oko 37.000 žrtava. Međutim, kako dani odmiču strahuje se da će taj broj biti mnogo veći.

Zemljotres u Turskoj i Siriji nastao je kao posledica pritiskanja anadolske tektonske ploče, na kojoj se nalazi veliki deo Turske, dok se ona dalje nalazi između evroazijske, arapske i afričke tektonske ploče. Njihovim pomeranjem i trenjem došlo je do izbijanja velikog pritiska, što je rezultiralo zemljotresom.

Zašto zemljotres u Turskoj i Siriji ima tako teške posledice

Zemljotres u Turskoj i Siriji je uzdrmao i stručnu javnost koja katastrofalne posledice ovih razmera vidi u tri glavna razloga.

Prvi je svakako velika jačina od 7,8⁰ i 7,5⁰ Rihterove skale na maloj dubini od svega 18 km i 10 km, što je uticalo na njegovu razornost na površini. I ne samo to. Rasedna linija potresa išla je kroz veoma naseljena mesta i to u dužini od 400 km, što je rezultiralo velikim oštećenjima i urušavanjem objekata.

Drugi razlog je vreme, negde oko dva sata posle ponoći, kada je velika većina stanovnika u svojim domovima i spava. Drugim rečima, reakcija na sam zemljotres je bila smanjene brzine i efikasnosti.

Treći razlog ukazuje da su zgrade veoma loše građene. Naime, kada je 1999. godine katastrofalni zemljotres pogodio Izmir, donet je zakon po kome zgrade moraju biti građene po tačno utvrđenim propisima, kako bi pružile što veću otpornost u slučaju zemljotresa. Ovih dana, nažalost, primećujemo da zakon nije u potpunosti primenjen i da je puno zgrada nekvalitetno sagrađeno. Dokaz toga su i činjenice da su se neke nove zgrade rušile kao kule od karata. Bukvalno su se urušavale do temelja. Upravo prva hapšenja u Turskoj potvrđuju da je bilo malverzacije u gradnji i da su neki objekti nelegalno dobijali upotrebne dozvole.

Zemljotresi i gradnja u Japanu

Japan se nalazi na jednom od najtrusnijih područja na Zemlji, poznatijem kao „vatreni pojas Pacifika“. Zemljotresi su ovde česta i normalna pojava. Nakon velikih katastrofa koje su pogodile Japan, jedna od najtežih bila je 1923. godine kada je poginulo 140.000 ljudi. Da bi se sprečile nove tragedije, već posle Drugog svetskog rata, japanska vlada je počelo sa uvođenjem standarda prilikom podizanja zgrada koje uspešno odolevaju ili imaju najmanja moguća oštećenja prilikom razornih zemljotresa. Pitate se šta rade Japanci? Evo odgovora.

Japanci imaju tri standarda otpornosti zgrada na zemljotres:

  • Taišin – minimalni zahtev koji nalaže da stubovi, grede, zidovi moraju biti minimalne debljine kako bi lako odolevali potresima. Odnosno kako bi bili fleksibilni na potrese i savijanja, bez pucanja;
  • Seišin – primenjuje se za visoke zgrade u vidu debelih slojeva gume, koji se postavljaju ispod temelja, čime apsorbuju snažne pokrete tla;
  • Menšin – najsavremeniji, najbolji i najskuplji vid zaštite. Čitava konstrukcija je slojevima čelika, gume, olova izolovana od tla, tako da se i kreće neovisno od kretanja tla. Zapravo, uz pomoć ovih materijala amortizuju se pokreti koji se dešavaju u tlu.

Pored ova tri kriterijuma, Japanci koriste čelične konstrukcije umesto armiranog betona, koje su savitljivije i fleksibilnije, čime se sprečava pucanje i urušavanje čitavog objekta. Uglavnom koriste čelične materijale koji mogu pružiti odgovarajuću jačinu, a ujedno i amortizovati ljuljanje i jake pokrete.

Iako mnogi stručnjaci navode da ne postoje znaci koji bi upozorili na nadolazeći zemljotres, Japanci su uspeli da projektuju sisteme tzv. ranog upozorenja. Ovi sistemi detektuju promene koje ukazuju na zemljotres, čime daju vremena da se ljudi sklone na bezbednija mesta.

Na osnovu svega, moramo zaključiti da i protiv prirodnih katastrofa postoje oblici i načini borbe i rešenja. Usvajanjem novih oblika gradnje, ali i poštovanjem zakona katastrofe se mogu svesti na najmanju moguću meru. Ali izgleda da je i dalje čovek sebi najveća pretnja. Nadajmo se da će ovaj zemljotres u Turskoj i Siriji uticati na svest ljudi, na uvođenje mera i poštovanje zakona i da se ovakve katastrofe više neće dešavati.

foto: www.pixabay.com