Connect with us
Energetska efikasnost

Približavanje čistoj energiji

Potreba za podelom u primeni energije javlja se onog trenutka kada se uočila činjenica da potrošnja nekih vrsta energije premašuje brzinu kojom se stvara u prirodi. Rezerve obnovljivih izvora energije se procenjuju na mogućnost eksploatacije u periodu od nekoliko miliona godina. Dok rezerve neobnovljivih izvora energije se procenjuju na period eksploatacije na nekoliko desetina ili stotina godina, uprkos činjenici da je nastajanje trajalo daleko duže.

Podsetimo zato na osnovnu podelu oblika energije.

Tako u neobnovljive oblike energije spadaju fosilna goriva (ugalj, nafta, zemni gas, uljni škriljci) i nuklearna goriva. Dok u obnovljive izvore čiste energije spadaju vodne snage (energija vodotokova, morskih struja i talasa, plime i oseke), biomasa i biogas (uključuju drvo i otpatke), energija sunčevog zračenja, energija vetra, unutrašnja toplota zemlje (geotermalna energije).

Kako je način eksploatacije i potrošnje energije dovela do energetske krize i klimatskih promena potreba za promenom energetske i klimatske politike na globalnom nivou je bila neminovna. Zbog toga je Evropski savet 2014. godine uspostavio dogovor o novom okviru klimatske i energetske politike do 2030. godine. Ovim dokumentom je Evropska unija definisala kratkoročne, srednjoročne i dugoročne ciljeve u oblasti klimatske i energetske politike.

Međutim, još tokom 2008-2009. godine, nakon svetske ekonomske krize, Evropa je uočila da treba da se pozabavi održivim pristupom i 2010. godine definisala je strateški okvir za period 2010-2020. godine pod nazivom „Evropa 2020. godine strategija za pametni, održivi i inkluzivni rast“.

Kako je 2013. godine strategija Evrope bila već u poodmakloj fazi implementacije, tako je Evropska komisija pozvala Srbiju u svom izveštaju o napretku da se strateški okrene ka dugoročnoj politici u oblasti klime i energije.

Energija

Energija

Osnovni ciljevi staretegije Evrope 2020. godine su:

  1. Smanjenje emisije staklene bašte od 20% u poređenju sa baznom 1990. godine
  2. Povećanje učešća obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji energije na 20% uz povećanje energetske efikasnosti za 20%

Strategija Evrope nije obavezujuća za države koje nisu članice, ali je putokaz za ubrzanje reformi. Srbija je svakako član energetske zajednice i ima obavezu da do 2020. godine uzme učešće od 27% u proizvodnji iz obnovljivih izvora energije i izvrši usklađivanje sa pravnim tekovinama EU u oblasti životne sredine i energije.

Pomenuli smo već značaj dogovora o okviru klimatske i energetske politike do 2030. god. i važno je da naglasimo da je strategije Evrope 2020. god. kratkoročni cilj ovog dogovora.

Kako smo već u 2020. god. postavlja se pitanje da li su ciljevi 20-20-20 ispunjeni?

Rezultati su daleko od zadovoljavajućeg, trend obnovljivih izvora energije je jako strm za period 2016-2020. godine, a tržište CO2 je poremećeno, dok velika očekivanja od trgovine emisijama nisu ispunjena.

Zato Energetski savet donosi dugoročnu viziju klime i energije do 2050. god. koja ima dva strateška dokumenta:

  1. Energetska mapa puta 2050. godine
  2. Mapa puta za prelazak na konkretnu nisko-ugljeničnu ekonomiju do 2050. godine

Ovi dokumenti sadrže ambiciozne povezane klimatske i energetske ciljeve. Obaveza je da se smanji efekat staklene bašte za 80-95% u odnosu na baznu 1990. godine. Takođe potrebno je da se u ovom periodu obezbedi energetska sigurnost i konkurentnost.

Zbog loših rezultata kratkoročnog cilja (strategija Evrope 2020) Energetski parlament kritikovao je Evropsku komisiju kroz rezoluciju o okviru klimatske i energetske politike do 2030. god. zbog nedostatka abicioznosti, ukidanja nacionalnih ciljeva i obavezujućih zakonskih mehanizama koji bi osigurali izvesnije sprovođenje. Parlament se zalagao za obavezujući cilj na nivou EU u oblasti EE od 40% koje bi pratili pripadajući nacionalni ciljevi. A naročito je insistirao da obavezujući nacionalni cilj o učešću OIE bude 30%.

Takođe, ne bih zanemarila ni činjenicu da se Evropski i socijalni komitet, zalagao za nacionalne obavezujuće ciljeve u oblasti OIE kao i za definisanje sektorskih ciljeva u oblasti EE npr. građevinarstvo.

Šta je važno za Srbiju i kako da uhvati korak sa promenama?

  1. Potrebno je da u potpunosti ispuni cilj 20-20-20
  2. Potrebno je da ispuni obaveze iz članstva u energetskoj zajednici (27% učešća OIE u finalnoj potrošnji energije do 2020.g) i obaveza usklađivanja zakonodavstva sa EU u oblasti zaštite životne sredine i energetske politike.
  3. Da donese energetski i klimatski nacionalni strateški okvir koji je usklađen sa EU okvirom za klimu i energiju.

Kada je statistika u pitanju Srbija je prema izveštaju Eurostata (Evropski statistički sistem) dostigla udeo u proizvodnji iz obnovljivih izvora energije od 27%.

Retifikacijom Pariskog sporazuma 2017. Srbija se obavezala da će do 2030. smanjiti efekat staklene bašte za 9,8 procenata u odnosu na 1990.

I najvažnije, 30.01.2020. Srbija je usvojila nacionalni plan za smanjenje emisije NERP. Tome je prethodila odluka Vlade 30.01.2020. koja je usvojila tekst nacionalnog plana za smanjenje emisija glavnih zagađenih materija koje potiču iz starih, velikih postrojenja za sagorevanje.

Primena nacionalnog plana za smanjenje emisija ima za cilj da se do 31.12.2027. godine smanji emisija iz starih velikih postrojenja za sagorevanje i usaglasi sa graničnim vrednostima emisija koje su definisane Direktivom o industrijskim emisijama.

Međutim, šta je suštinski problem sa kojim se Srbija suočava?

Srbija zbog svog nezavidnog položaja u smislu energetske bezbednosti i zbog poražavajućeg stanja u pogledu ener- getskog siromaštva mora da pronađe rešenje za ove probleme jer direktno utiču na poboljšanje prethodno navedenih parametara.

Šta je to energetsko siromaštvo i zašto Srbija treba ozbiljnije da se pozabavi ovim pitanjem?

Energetsko siromaštvo se najčešće procenjuje kroz udeo prihoda koji domaćinstvo troši za energiju. Međutim pojam, ima znatno šire značenje. Energetsko siromaštvo ograničava ekonomski, socijalni i kulturni razvoj i napredak društva, doprinosi uvećanju socijalnih razlika i društvenih nejednakosti, a siromašne i nerazvijene gura u još veće siromaštvo i gubitništvo.

Energetsko siromaštvo negativno utiče na zdravlje građana, doprinosi zagađenju i degradaciji životne sredine, ugrožava imovinsku bezbednost, smanjuje dostupnost obrazovanja, zdravstvenih i socijalnih usluga i zadovoljavanja mnogih drugih pojedinačnih i opštih potreba. (Izvor: Energetsko siromaštvo i uslovi za njegovo smanjenje, autor: dr. Ksenija Petovar, sociolog)

Siromaštvo je višedimenzionalan problem i prema definiciji iz Strategije za smanjenje siromaštva republike Srbije predstavlja kompleksnu pojavu u kojoj građani nisu u stanju da zadovolje svoje osnovne životne potrebe i osnovna ljudska prava na zaposlenje, odgovarajuće uslove stanovanja, dovoljnu dostupnost socijalne zaštite, pristup zdravstevenoj zaštiti, obrazovanju i komunalnim uslugama.

Jedan od pokazatelja energetskog siromaštva je procenat direktno utrošenih sredstava za nabavku energije (procenat od prihoda po članu domaćinstva-granična vrednost 10%) ili subjektivni kriterijumi kao što je dostupnost toplote u kući. Tako se više od 85% najsiromašnijih u Srbiji greje na čvrsto gorivo. Domaćinstva koja koriste čvrsto gorivo troše do 350 kWh/m2 za grejanje prostora, a ne postižu odgovarajući nivo toplote. Više od 59% domaćinstava koristi čvrsta goriva za grejanje. Preko 15% anketiranih domaćinstava ne može da priušti sebi dovoljno topao stan. (Izvor: GIZ)

Smanjenje energetskog siromaštva, moguće je postići korak po korak, primenom ne tako skupih i nedostupnih sredstava. Pomenućemo samo zamenu neadekvatnih lokalnih ložišta koja proizvode visok stepen unutrašnje zagađenosti prostora, koja su energetski neefikasna jer troše velike količine ogreva, a imaju niske temperaturne učinke i proizvode loše posledice na stanje životne sredine.

Potrebno je da država i javni sektor obaveštavaju građane o dostupnim alternativnim izvorima energije, mogućnostima unapređenja energetske efikasnosti svojih objekata, efikasnim načinima štednje energije.

A posebno je važno da građani budu informisani o zdravstveno štetnim posledicama upotrebe neadekvatnih lokalnih ložišta (sa sirovim drvetom i niskokvalitetnim ugljem) i proizvodnje energije iz fosilnih goriva.

U drugoj polovini 2019. godine, Evropska komisija je procenila da nacrti integrisanih nacionalnih energetskih i klimatskih planova (NEKP) zemalja članica trenutno ne predviđaju dovoljne doprinose podsticanju ciljeva udela obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti do 2030. godine.

Zemlje članice EU su trebale do kraja 2019. god. da finaliziraju svoje NEKP za period 2021-2030. god. u kojima je potrebno da definišu jasan i predvidljiv okvir za poslovnu zajednicu i finansijski sektor kako bi podstakle neophodne privatne investicije. 

Tako je od 28 članica EU, 11 dostiglo nacionalne ciljeve udela obnovljivih izvora energije za 2020. god. (Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Hrvatska, Italija, Litvanija, Mađarska, Rumunija, Finska, Švedska) govore nam podaci iz saopštenja Eurostata.

U skladu sa ovim saopštenjem Evropska komisija poziva Bugarsku, Rumuniju, Sloveniju i Kipar da pruže adekvatan doprinos cilju udela obnovljivih izvora energije u potrošnji energije EU za 2030. god… Bugarska da podigne cilj na 27%, Rumunija na 34%, Slovenija na 37% i Kipar na 23%.

Atmosfera i čist vazduh - Obnovljivi izvori energije

Atmosfera i čist vazduh – Obnovljivi izvori energije

EU pozdravlja udeo OIE koji je postavila Hrvatska do 2030. godine, ali savetuje da to potkrepi detaljnim i merljivim politikama i merama, dok Grčku savetuje da na pravovremen i isplativ način omogući dostizanje nacionalnog cilja u udelu obnovljivih izvora energije od 31%.

Projekcije za razvoj OIE u Hrvatskoj do 2030. odnosno 2050. godine su ambiciozne i zahtevaju znatna ulaganja te ozbiljno planiranje i strategiju (povećanje udela OIE u ukupnoj potrošnji energije od 23,5% u 2016. do 32% u 2030. godine, te 56,3% u 2050. godini). Takve projekcije potkrepljene su velikim potencijalom koji Hrvatska ima za razvoj OIE, posebno energije iz sunca i vetra.

Međutim, Hrvatska ima ključan problem finansiranja podsticaja proizvodnje struje iz OIE, pre svega u odnosu na one povlašćene proizvođače koji su već stekli uslove za podsticaje, zbog čega nove kvote već godinama nisu donešene. Sa ovim problemom suočava se i Srbija koja takođe ima popunjene kvote za povlašćenje proizvođača solarne energije.

Takođe još jedna zemlja iz našeg okruženja (pored Hrvatske) ima ambiciozne ciljeve u oblasti obnovljivih izvora energije. Zanimljivo je da Slovenija namerava da smanji upotrebu uglja za 30% do 2030. godine, a da je potpuno ukine najkasnije do 2050. god. Ovo su navodi iz nacrta nacionalnog energetskog i klimatskog plana NEKP koji definiše energetsku politiku do 2030. godine.

Nacrtom se predlaže postepeno smanjenje subvencija za fosilna goriva i na kraju njihovo postepeno ukidanje. Slovenija planira da nađe način da promoviše upotrebu OIE u zaštićenim područjima i poveća ulaganje u istraživanje i razvoj.

Predviđa se takođe, da će oba tržišta (Hrvatska i Slovenija) duplirati udeo struje dobijene iz solarnih elektrana i vetroparkova u sledećih deset godina, odnosno da će te vrste obnovljivih izvora energije činiti 4% proizvodnje u Sloveniji i 15% u Hrvatskoj. Međutim, cena struje u Hrvatskoj i Sloveniji će do 2025. postati najviša u Evropskoj uniji zbog predviđenih poskupljenja fosilnih goriva, procenila je britanska konsultantska kuća Independent Commodity Intelligence Services (ICIS).

Obnovljivi izvori energije, vetrogeneratori

Obnovljivi izvori energije, vetrogeneratori

Obzirom da skoro trećina struje u dve države potiče iz uglja i gasa, povećanje cena goriva će najviše pogoditi upravo te članice EU, a zbog rasta cena će čak i povećati udeo termoelektrana u proizvodnji električne energije. 

Iz svega navedenog vidimo da su nacionalni ciljevi postavljeni tako da uzimaju u obzir različite startne pozicije zema- lja članica, njihove potencijale OIE i ekonomsku snagu.

Evopski lider u proizvodnji obnovljivih izvora energije

Svakako Danska je najveći proizvođač energije iz obnovljivih izvora jer je još 70-ih godina XX veka započela proizvodnju energije iz vetra. Vetroelektrane su tokom 2017. godine u ovoj zemlji obezbedilie 43,4% ukupne potrošnje energije. Danska Vlada je 2012. godine usvojila plan prema kome udeo u proizvodnji energije treba da poraste na 50% do 2020. godine, a zatim da taj udeo do 2035. god. bude zavidnih 84%.

Kako bi ostvarila ove izuzetno ambiciozne ciljeve do 2035. godine. Danska je tokom 2019. započela projekat vetroparka koji će snabdevati 800 hiljada domova (800MW). Prema rečima njihovog ministra za energetiku ovo je veliki korak ka ugljenično neutralnoj budućnosti. Ovo će biti najveća vetroelektrana u Danskoj i njeno priključenje na mrežu očekuje se od 2024-2027. godine. Pretpostavlja se da će samo tokom izgradnje ovog vetroparka biti otvoreno oko 8 hiljada radnih mesta.

Vlada Danske očekuje da će u periodu od 2019-2025. god. smanjiti poreze za električnu energiju za više od 3 puta. A u koliko se ambicije ostvare, prosečna Danska porodica na godišnjem nivou uštedeće oko 200 evra. 

Tako će udeo zelene energije u energetskom miksu u Danskoj porasti, a računi za struju značajno opasti.

Kako da Srbija napravi uspešnu tranziciju ka čistim energijama možemo videti iz istraživanja (Jedan stepen Srbija) u kome su navodi da je biomasa obnovljivi izvor energije broj 1 jer može da obezbedi preko 50% energetskih potreba.

Prema navedenom istraživanju navodi se sledeće:

  • Srbija svu potrebnu energiju može da dobija iz obnovljivih izvora energije i to značajno više od današnje potrošnje; i
  • investicija u sistem zasnovan na 100% obnovljivim izvorima energije je uporediva sa troškovima javnog zdravlja usled proizvodnje uglja u termocentralama; i
  • investicija za tranziciju bi iznosila između 3,1 i 6,9 mlrd. USD na godišnjem nivou do 2050. godine ili 1,1-2,5 USD po stanovniku dnevno.
Tabela: Procena sastava energetskog miksa Srbije za 2050. god. (Izvor: Jedan Stepen Srbija)

Tabela: Procena sastava energetskog miksa Srbije za 2050. god. (Izvor: Jedan Stepen Srbija)

Belgija je zemlja koja je takođe u vrhu kada je u pitanju razvoj obnovljivih izvora energije i zaštita životne sredine

Njena značajna petnaesta pozicija na EPI listi (indeks zaštite životne sredine) nam govori da možemo nešto naučiti iz njihove prakse, obzirom da se Srbija nalazi na nezavidnom 84 mestu.

Kako bi napravili značajan pomak u ovoj oblasti neophodno je da na novom političkom fokusu koji se zasniva na postav- ljanju prioriteta u pogledu održivog energetskog miksa i o potrebi i svesti zaštite životne sredine.

Belgijske kompanije nam mogu pomoći u tome i već su uzele učešće investiranjem u vetropark u Alibunaru. Rezultat je da ovaj vetropark omogućava snabdevanje 50.000 domaćinstava, a doprinos u smanjenju emisija CO2 u Srbiji je za 105.000 tona.

Umesto zaključka…

Navešću uvodni deo iz Preporuke civilnog sektora u vezi sa obnovljivim izvorima energije koja je juna meseca 2019. upućena Vladi Republike Srbije.

„Mi, grupe civilnog društva koje deluju na području Srbije na temi ekološke i ekonomske održivosti energetskog sektora, prepoznajemo ulogu podsticaja u razvoju novih tehnologija u energetici i podržavamo tranziciju prema energetski efikasnom energetskom sektoru koji je zasnovan na održivim oblicima obnovljivih izvora energije.

Važno je naglasiti da je Srbija u periodu od 2015-2017. godine skoro četiri puta više direktno subvencionisala ugalj nego obnovljive izvore energije, i to u iznosu od 287,10 miliona evra. Međutim, za očekivati je da će iznos subvencija za obnovljive izvore energije takođe porasti kada se bude pustilo u rad još nekoliko malih hidroelektrana i vetroelektrana pre 2020. godine.

Da bi se osigurala tranzicija prema ekološki i ekonomski održivom energetskom sektoru, potrebno je osigurati da podsticaji ostanu na nivou koji je ekonomski podnošljiv za građane i da subvencije podržavaju samo održive izvore energije… „

Nataša Komljenović,
Diplomirani inženjer arhitekture
Agencija za projektovanje i inženjering ArhinGreen,
Novi Sad, ul.Pasterova br.6
+381 63 580 469
Pokretač bloga na sajtu www.arhingreen.rs/blog