Nova tehnoloŔka reŔenja u arhitekturi vegetacionih zidova

Arhitektura vegetacionih zidova nudi znaÄajne prednosti u odnosu na tradicionalne elemente arhitekture kako u pogledu oblikovanja same strukture tako i u pogledu oblikovanja prostora. Projektantska potreba za arhitekturom minimalizma navodi projektante da istražuju nove oblikovne moguÄnosti u projektovanju vegetacionih zidova.
Oblikovna vrednost vegetacionih zidova je dominantna vrednost, ali estetika bez potrebne funkcije je bezvredna. Estetika i atraktivnost moraju u sluÄaju vegetacionih zidova ostati u službi funkcionalnosti. Likovnost vegetacije trebala bi biti radikalno promenjena, zajedno sa novim tehnoloÅ”kim moguÄnostima u projektantskom naporu da se oblikovnost vegetacionih zidova formuliÅ”e kao prostorna struktura uz sve poznate aspekte modelovanja.
Nova tehnoloÅ”ka reÅ”enja u arhitekturi vegetacionih zidova, omoguÄavaju oblikovnu raznovrsnost, ekonomiÄnost i racionalnost vegetacionih zidova. Sve ovo rezultuje složenim tehnoloÅ”kim zahtevima u projektovanju i izradi vegetacionih zidova, daljem istraživanju graniÄnih moguÄnosti i poboljÅ”anju osnovnih karakteristika zelenih zidova. Kombinacija i izbor biljaka, njihovo oblikovno struktuiranje i materijalizacijsko prožimanje, dovode do stvaranja vegetacionih zidova koji svojom estetikom afirmiÅ”u ostale elemente arhitekture.
Vegetacioni zidovi su arhitektonski elementi koji bi trebali da projektante oslobode dizajnerskih stega, propisa, strogih sigurnosnih zahteva. Arhitektura vegetacionih zidova umnogome je otvorena ka novom funkcionalnom tumaÄenju, novim oblikovnim reÅ”enjima, koja se ne mogu uvek svrstati u kategoriju ekonomske opravdanosti i racionalnosti. Inventivnost u dizajniranju, uz pomoÄ tehnologije, prestaje da ima pravila i ograniÄenja u pogledu oblikovanja vegetacionih zidova.
Održivi sistemi i uspostavljanje novih urbanih i arhitektonskih modela za reÅ”avanje estetskih savremenih gradova jedna je od uloga zelenih zidova. Zeleni zidovi u urbanim naseljima postaju adaptabilne strukture koje održavaju dinamiÄku ravnotežu izmeÄu korisnika i prirode. Strukturalnost zelenih zidova ima za cilj superintegraciju i ostvarivanje potpuno novih moguÄnosti arhitekture, druÅ”tva i tehnologije.
Vegetacioni zidovi svrstavaju se u koncept održive arhitekture, jer u realizaciji ovakvih koncepata aktivno je ukljuÄena primena savremenih materijala i tehnologija uz adekvatnu valorizaciju klimatskih uslova i urbanog okruženja. Oni su pre svega nastali kao potreba pronalaženja novih arhitektonskih izražajnih alata koja bi dala odgovore na interakciju izgraÄene strukture i prirodnog okruženja. Ubrzana industrijalizacija naselja, dovela je do razvoja sistema biljnog ozelenjavanja vertikalnih zidova u arhitekturi savremenog doba. Kao kljuÄna strategija razvoja ovakvog sistema jeste poboljÅ”anje životnog okruženja, ljudskog zdravlja i mentalne dobrobiti. Paralelno sa razvojem tehnologija razvija se i dizajn vegetacionih zidova, te ga možemo uvrstiti u savremene umetniÄke trendove ā tehnoloÅ”ku umetnost.
Integracija vegetacije i arhitektonskih objekata uspostavlja novi hibridni odnos u arhitekturi, stvarajuÄi multidisciplinarni pristup projektovanju fasadnih omotaÄa. UvoÄenje vegetacionih zidova u mikrookruženje doprinosi održavanju uravnoteženog ekosistema, pod uslovom da postoji upotreba autohtonih vrsta biljaka koje su prilagoÄene za klimatske uslove u kojima se nalaze.
Razvoj tehnologije ima veliki uticaj na arhitekturu, jer daje odgovore na veliki broj problema sa kojima se fasadni omotaÄi susreÄu u arhitekturi novog doba. Vegetacioni zidovi nose umetniÄku aplikaciju, stvaraju skulpturalnu kreaciju u prostornoj arhitektonskoj formaciji objekta. Savremena tehnologija, odnos Äoveka prema okruženju, daju odgovore na pitanje kako uspostaviti odnos izmeÄu arhitektonskog objekta i okruženja sredstvima savremene tehnologije. Vegetacioni zidovi omoguÄavaju da se stvori životni sistem veoma sliÄan prirodnom okruženju.
Vegetacioni zidovi dvadesetog i dvadeset prvog veka gube konstruktivnu strogost, postaju dematerijalizovani, inovativni ali i dalje zadržavaju svoju osnovnu funkciju. Razvoj ljudske svesti, nauÄnih saznanja i ekonomski pritisak uslovili su nova oblikovna i konstruktivna reÅ”enja vegetacionih zidova, Å”to je omoguÄilo projektovanje konceptualno novih i drugaÄijih reÅ”enja.
Vegetacioni zidovi nastali u ovom periodu ostvaruju kohezioni sistem u okviru koga tehnologija i oblikovanje utiÄu jedan na drugo i meÄusobno su uslovljeni stvarajuÄi jedan novi oblik senzitivnosti u arhitektonskim objektima.
Osnovni cilj arhitekture vegetacionih zidova jeste da objektu omoguÄi jedan novi vid urbane prepoznatljivosti arhitektonskom objektu. Vegetacioni zidovi na ovaj naÄin ostvaruju novi perceptualni odnos prema arhitektonskim objektima, omoguÄujuÄi im interaktivni dizajnerski pristup. Ono Å”to ovim sistema daje kao karakteristiku arhitektonske forme jeste promenljivost, dinamiÄnost, koloriÄnost i interaktivnost.
Inventivnost u oblikovanju, uz pomoÄ tehnologije, prestaje da ima pravila i ograniÄenja u svim aspektima oblikovanja i materijalizacije vegetacionih zidova. Perceptualne specifiÄnosti vegetacionih zidova odlikuju se: viÅ”eznaÄnom vizuelnom promenom fasadnog omotaÄa, boja (odnosi se na intenzitet odreÄenog kolorita), uÄestalost promene. Biljni zasadi kao nosioci oblikovnih karakteristika arhitektonskog izgleda vegetacionog zida u prostoru svojom kompozicijom i meÄusobnim odnosima, kako položajno tako i u individualnoj kompoziciji, stvaraju odreÄen likovni odnos. Prostor u kome se vegetacioni zid nalazi, oblikuje se pre svega masom, a karakteriÅ”e se meÄuodnosom. Vegetacioni zidovi koji su formirani zasaÄivanjem velikog broja biljaka, rasporeÄenih po odreÄenom rasporedu, od Äijeg položaja u kompoziciji zavisi vizuelni prikaz na fasadnom omotaÄu daju odreÄeni vrednosni i likovni karakter postojan u vremenu. Likovnost samog zida je u težnji za slobodom od vanestetskih sadržaja ā estetska funkcija kod njih nije sekundarna, periferna ili samo spoljaÅ”nja, kao Å”to je to kod niza novijih umetniÄkih grana Äiji je estetski status joÅ” uvek u procesu konstituisanja i definisanja, ili joÅ” uvek ima eksperimentalni karakter.
Oblik vegetacionog zida definiÅ”e se prema položajnim karakteristikama zida u odnosu na ostale elemente arhitekture, uglom sagledavanja, udaljenosti posmatraÄa. Sama kompozicija zida uslovljena je pre svega integrativnoÅ”Äu, proporcijskim odnosom, uravnoteženoÅ”Äu i skladnoÅ”Äu elemenata i njihovim ritmom i uÄestaloÅ”Äu ponavljanja, simetrijom, asimetrijom, harmonijom i modularnoÅ”Äu.
Treba naglasiti da je dinamiÄnost forme koja se postiže vegetacionim zidom iskazana kroz prepoznatljivu strukturu materijalizacije. Likovna percepcija vegetacionih zidova radikalno je promenjena, u odnosu na neke druge arhitektonske elemente, zbog velikog uticaja novih tehnoloÅ”kih saznanja, njihovog daljeg razvoja i primene u projektantskom naporu da se oblik i materijalizacija formuliÅ”u kao prostorna struktura uz sve poznate aspekte modelovanja.
Kombinacija i izbor biljnog materijala, njihovo oblikovno struktuiranje i materijalizacijsko prožimanje, dovode do izrade zidova koji svojim izgledom imaju dominantan odnos prema ostalim elementima modernih arhitektonskih ostvarenja. Razvoj i unapreÄenje vegetacionih zidova treba podsticajno da deluje na proces komercijalizacije ovakvog oblika materijalizacije arhitektonskih objekata da bi sami sebi obezbedili odreÄene elemente umetnosti.
Teorijski posmatrano likovni okvir ovih zidovi fokusiran je na upoznavanju prolaznika sa savremenim i tradicionalnim naÄinima koriÅ”Äenja vertikalnih baÅ”ti.
Upotreba zelenila na ovaj naÄin ispituju se i istražuje kroz formalne, tehnoloÅ”ke, funkcionalne, estetske moguÄnosti zelenih zidova kao resursa u procesu projektovanja urbanih elemenata. U vizuelnom smislu, svaka vertikalna baÅ”ta može biti tretirana kao svojevrsni likovni istraživaÄki proces u kojem je moguÄe namenski gajiti razliÄite biljke koje Äe pomoÄu kombinovanja boja, oblika i formi stvarati jedinstveni vizuelni izraz.
Brojni su primeri āozelenjavanjaā urbanih prostora, zatvorenih i otvorenih, kako bi se poboljÅ”ao kvalitet u zagaÄenim urbanim jezgrima gde je koliÄina betona i asfalta obrnuto srazmerna stepenu socijalizacije i ukljuÄenosti, a direktno proporcionalna stepenu otuÄenosti. Stvaranje parcijalnih biljnih ekosistema u urbanim sredinama pomaže oÄuvanju ravnoteže i stvaranju održivih reÅ”enja za postizanje vizuelnog komfora.
Vegetacioni zidovi tehnoloÅ”ki predstavljaju modernu verziju tradicionalnih oblika ozelenjavanja zidnih povrÅ”ina. Zeleni fasadni omotaÄi zgrada koriste prirodne odlike i karakteristike vegetacije za reÅ”avanje oblikovnih i daju savremen pristup arhitektonskom projektovanju. DanaÅ”nji omotaÄi arhitektonskih objekta su plod prezentovanja odreÄene informacije, a zelenilo je jedan od medija za iskazivanje odreÄenih oblikovnih poruka u gustim urbanim sredinama uz tehnoloÅ”ku nezavisnu samoodrživost. Spajanje umetnosti, inženjerstva i botanike omoguÄuje nove tehnoloÅ”ke pogodnosti za biljni svet izvan njihovog prirodnog staniÅ”ta. Ovi sistemi omoguÄavaju zaÅ”titu životne sredine i predstavljaju osnov za reÅ”avanje integralnih problema, zaÅ”tite i oblikovanja, kombinujuÄi prirodu i tehnologiju. Ovakav pristup u razumevanju odnosa tehnologije i omotaÄa omoguÄava u oblikovnom smislu novi vid umetniÄkog izražavanja i prezentacije savremenog umetniÄkog izraza.
Vegetativni zidovi koji u svom sklopu imaju ozelenjene povrÅ”ine prekrivene biljnim omotaÄem imaju važnu ulogu prilikom ujednaÄavanja mikroklimatskih parametara u odnosu na lokalno okruženje kao i smanjenje prolaza toplote kroz fasadni omotaÄ u letnjem periodu.
Lisna povrÅ”ina biljnog omotaÄa ima ulogu apsorbera sunÄevog zraÄenja i svojom emisivnoÅ”Äu toplotnog zraÄenja ponaÅ”a se kao element zaÅ”tite fasadnog omotaÄa od toplotnog pregrevanja. Evapotranspiracija, kao složena osobina biljnog sveta je proces koji obezbeÄuje isparavanje vode iz zemljanog zasada (evaporacija) i isparavanje vode iz lisnih pora do kojih voda stiže iz korenovog sistema i traheja (transpiracija).
Osim ovog prirodnog fenomena veoma važno je znati da vegetacioni zidovi utiÄu na snižavanje temperature vazduha u svom okruženju i poboljÅ”anje klimatskih parametara u urbanim toplotnim ostrvima. Oblikovanje vegetacionih zidova je u direktnoj relaciji sa performansama zidne povrÅ”ine. Performansama se odreÄuje ponaÅ”anje delova objekata, graÄevinskih materijala u odnosu na funkcionalne zahteve samih korisnika.
Vegetacioni zidovi u arhitektonskom, oblikovnom i tehnoloÅ”kom smislu u odnosu na druge arhitektonske elemente imaju dominantu pojavu na arhitektonskim objektima. Za njihovo projektovanje i njihovu realizaciju neophodno je da se prati tehnoloÅ”ki razvoj ne samo u graÄevinarstvu nego u drugim oblastima, jer se vremenom razvijaju novi sistemi za njihovu realizaciju koji obezbeÄuju veÄi komfor u procesu eksploatacije.
Arhitektura vegetacionih zidova danas je u mnogome izložena novom pristupu u oblikovanju, novom funkcionalnom tumaÄenju, novim konstruktivnim reÅ”enjima, koja se ne mogu uvek svrstati u kategoriju ekonomske opravdanosti i racionalnosti. Inventivnost u oblikovanju, uz pomoÄ tehnologije, prestaje da ima pravila i ograniÄenja u svim aspektima oblikovanja i materijalizacije vegetacionih zidova.
Oblikovanje vegetacionog zida, odnosno njegova forma je neÅ”to Å”to se prvo uoÄava u dijalogu objekat ā korisnik. Raznovrsnost oblika, zanimljivost arhitektonskog detalja i inovativnost autora doprinose unapreÄenju percepcije ukupnog prostora primenom zelenih zidova. Biljni zasad kao nosioci oblikovnih karakteristika arhitektonskog izgleda vegetacionog zida, svojom kompozicijom i meÄusobnim odnosima, kako položajno tako i u individualnoj kompoziciji, stvaraju odreÄen likovni odnos. Prostor u kome se vegetacioni zid nalazi, oblikuje se pre svega masom, a karakteriÅ”e se meÄuodnosom, karakteristika sastavnih elemenata, vrstom biljaka, bojom, teksturom, odnosom punog i praznog, ritmiÄnoÅ”Äu.
Autor teksta: Prof.dr Budimir Sudimac