Connect with us
Budućnost

Futuristička ideja koja postaje realnost

SAMOODRŽIVE zgrade

Samoodržive zgrade su zgrade zamiÅ”ljene, projektovane i izvedene tako da u najvećoj mogućoj meri funkcioniÅ”u nezavisno ili se minimalno oslanjajući na infrastrukturu kao Å”to je snabdevanje električnom energijom, vodom, grejanjem ili hlađenjem.

EkoloÅ”ki održivi objekti za buduće generacije

Zagovornici samoodrživih zgrada ističu da ovakvi objekti imaju veoma povoljan odraz na životnu sredinu i istovremeno poboljÅ”avaju bezbednost objekta i smanjuju cenu njegovog koriŔćenja. Ukoliko je zgrada nezavisna od lokalne infrastrukture ona je u isto vreme i bolje obezbeđena u slučaju nestanka električne energije, vode, gasa i drugih pogodnosti koje infrastruktura pruža, bez obzira na razlog nestanka pogodnosti. U ovom slučaju objekat će i dalje imati pristup energiji, bar na određeno vreme.

Budućnost arhitekture i energetska efikasnost

Foto: www.archilovers.com/Stephane Groleau www.stephanegroleau.com

Prognozira se da će se gradska populacija na naÅ”oj planeti uvećati za čak 84% do 2050. godine. Sa postojećim rastom gradova i naselja i njihovim pretvaranjem u megalopolise postaje sve jasnije da je nephodno razmiÅ”ljati u smeru razvoja objekata koji su mnogo energetski efikasniji od objekata koji se grade danas. Fokus na stvaranju ekoloÅ”ki održivih čistih gradskih sredina treba da obezbedi budućnost generacijama koje dolaze. U suprotnom, izuzetno zagađeni urbani centri danaÅ”njice tokom narednih nekoliko decenija evoluiraće u neÅ”to mnogo gore i to na mnogo većoj razmeri.

Samoodrživi objekti komercijalna zgrada

Foto: www.archilovers.com/Stephane Groleau www.stephanegroleau.com

// Prosečna moderna visoka zgrada ili neboder nema sisteme samoodrživosti kao Å”to su sistemi za generisanje električne energije ili preradu i ponovno koriŔćenje otpadnih voda kao ni pametne energetske sisteme koji omogućavaju praćene koriŔćenja električne energije na dnevnoj bazi.

Princip samoodrživosti

Takođe, prosečni neboderi danas nisu projektovani kako bi maksimalno iskoristili dnevnu svetlost niti prirodne uslove okruženja i ogromni su potroÅ”ači vode. Zbog ove kratkovidosti, ali i nedostatka brige za bilo kakva pitanja osim profita, većina objekata u danaÅ”njim velikim gradovima stvaraju ogromne količine ugljen-dioksida i na ovaj način utiču na globalno zagrevanje. Danas su ekoloÅ”ke teme, sa pravom, jedno od velikih pitanja za mnoge grane industrije i za arhitekte, inženjere i urbane planere koji žele da planiraju unapred imperativ je postao razvoj inovativnih samoodrživih objekata. Naravno, zakonska regulativa koja sankcioniÅ”e loÅ”u i nagrađuje dobru urbanističku, arhitektonsku i inženjersku praksu u velikoj meri doprinosi ovakvom načinu razmiÅ”ljanja.

Samoodrživa porodična kuća

Foto: www.archilovers.com/Martin Gardner www.martingardner.com

Samoodrživa porodična kuća

Foto: www.archilovers.com/Martin Gardner www.martingardner.com

Ranije je razvoj samoodržive arhitekture bio fokusiran pre svega na stambene objekte i objekte manjih razmera. Takođe, ovi objekti su pre svega proizvodili energiju za sopstvene potrebe. Danas, samoodržive kuće su projektovane na taj način da mogu da izvoze deo električne energije i vraćaju je u mrežu.

// Sve viÅ”e se može primetiti da arhitekte i inženjeri počinju da razmiÅ”ljaju da ideju o samoodrživosti primene i na druge tipologije kao Å”to su poslovni prostori, tržni centri, fabrike i ostali javni objekti i sve je viÅ”e objekata koji se grade upravo upotrebom sistema koji omogućavaju njihovu samoodrživost.

Samoodrživi građevinski objekti

Foto: www.archilovers.com/ Jose Campos

Samoodrživost je princip koji se ne mora odnositi samo na gradnju novih objekata već se može primeniti i na starim objektima unapređujući infrastrukturu samog objekta i ugrađujući nove sisteme koji omogućuju da stari objekat dobije aspekte samoodrživosti.

Samoodrživost na jednom objektu postiže se ugradnjom solarnih panela, mikro-hidro sistema, mikro sistema za obradu i ponovno koriŔćenje otpadnih voda kao i generatora električne energije koji se napajaju prirodnim gasom ili drugim sistemima. U zemljama prvog sveta postoje novi građevinski standardi kao i pravna regulativa koja reguliÅ”e ovu oblast visokim porezima za građenje energetski neefikasnih zgrada ali, i posebnim ekonomskim inicijativama za upotrebu samoodrživih elemenata. Zbog ovoga se mnoge nove, ali i stare zgrade mogu rutinski opremiti tehnologijama koje će uticati na poboljÅ”anje njihove samoodrživosti.

Samoodrživi stambeni objekat

Samoodrživi stambeni objekat, foto: www.archilovers.com/Klaus Mellenthin

// Jedna od najvažnijih stavki u postizanju samoodrživog objekta je električna energija to jest smanjenje potrebe za istom kao i redukovanje njenog koriŔćenja.

Ovo se može postići upotrebom pasivne arhitekture kao Å”to je projektovanje objekta tako da se u obzir uzimaju potrebe za svetlosnom energijom, orijentacija prostorija u odnosu na strane sveta ili u odnosu na izloženost vetru, ali i upotreba elemenata kao Å”to su brisoleji koji smanjuju insolaciju i samim tim potrebu za hlađenjem prostora.

Redukovanje & energetska efikasnost

Osim pasivnih arhitektonskih mera moguća je upotreba generatora električne energije kao Å”to su solarni paneli ili vetrenjače. Ovi elementi omogućavaju da objekat proizvodi sopstvenu električnu energiju i poslednjih godina postoji trend da se oni ugrađuju pre svega na krovove zgrada, ali se poslednjih godina javljaju i inovacije kao Å”to su solarni paneli koji su sastavni elementi samog prozora.

Samoodrživi objekti, hotel

Samoodrživi objekti, hotel

Samoodrživi objekti, hotel

Foto: www.edilportale.com

Kada se radi o potroÅ”nji vode koja je, takođe, veoma važna stavka u danaÅ”njim objektima, mere za redukovanje potroÅ”nje ili čuvanje vode su raznovrsne. Sve se čeŔće u projektovanju i građenju novih zgrada može primetiti upotreba sistema za preradu i recikliranje otpadnih voda, posebno u zonama gde je voda redak i teže dostupan resurs kao Å”to su, na primer, pustinje. Kada se radi o reciklaži vode postoji viÅ”e metoda i načina na koji se ovo sprovodi, ali se sistem uglavnom zasniva na prikupljanje otpadne vode iz kuhinja, lavaboa i kada ili tuÅ” kabina koje se potom na različite načine prečiŔćavaju da bi se potom koristile za ispiranje toaleta.

// Postoje različiti sistemi kojima se ovo postiže, a zemlje u kojima se koristi ovakav tretman vode imaju razvijene zakone i pravilnike kojima se reguliÅ”e higijenski nivo koji je potrebno postiči kako bi ovaj proces prečiŔćavanja i ponovnog koriŔćenja bio na zadovoljavajućem higijenskom nivou.

Osim sistema za generisanje struje i recikliranje vode inžinjeri i arhitekte rade i na sistemi za preradu otpadnih voda, otpadnih materija, grejanja i hlađenja i ventilacije. Takođe razvijaju se sistemi i ideje koji će uvrstiti proizvodnju hrane u samoodrživi objekat kroz razvoj urbanog baÅ”tovanstva, hidroponskih baÅ”ti i ostalih inovativnih mera koje odgovaraju modernim gradskim sredinama.

Milenijumima ljudi su koristili energiju vatre, vode i vetra i pretvarali je u koristan rad ili prosto koristili za zagrevanje ili hlađenje prostora. Vodenice i vetrenjače su verovatno jedan od najstarijih primera koji ilustruju sposobnost i želju čoveka da koristi i sarađuje sa elementima prirode. Industrijska revolucija je dovela do razvoja novih tehnologija i povećala razmere u kojima se čovek počeo koristiti prirodnim silama Å”to se najbolje vidi na primeru tekstilnih pogona čiji su razboji bili pokretani prvo silom vodene struje a potom, kako su se tehnologije razvijale, i na paru. Danas, zahvaljujući mnogo prefinjenijim tehnologijama, postoje mnoge građevine, kako stariji objekti tako i objekti novogradnje, koje generiÅ”u električnu energiju za sopstvene potrebe osvetljenja, grejanja ili hlađenja.

Autor: Irma Talović, d.i.a.