Novo zakonodavstvo je ažurirano prošle godine i već zauzima mesto u vašoj radnoj oblasti kao regulativa.
Većina ovog okvirnog zakonodavstva bi morala biti implementirana u zemljama članicama EU u roku od dve godine (pre maja 2021), i prati sva sledeća ažuriranja koja dolaze sa novim pravilima, ciljevima i promenama prioriteta, tako da je sve ovo postalo i naša realnost, i moram reći preka potreba. Važno je napomenuti i to da već pristiže meko zakonodavstvo kao što je EU protokol za upravljanje otpadom od rušenja i građenja i smernice za pre-rušilačke provere (na kojima je radila i radi Srpska asocijacija, prim.aut.), zajedno sa drugim dokumentima (kao što je „Dizajn za dekonstrukciju“), koje bi lokalnim vlastima i regulatorima pružili nove alate za implementaciju i izveštavanje.
Najnaprednije države-članice EU u pitanjima zaštite životne sredine već revidiraju svoje regulative, dok one koje to još nisu uradile dobijaju upozorenja od raznih međunarodnih organizacija. Evropskim zemljama je sada data prilika da daju povratne informacije pre nego što se implementacija nastavi.
Kod nas je taj proces tek započet i u startu je napravljena greška, a ona se ogleda u nestručnosti radnog kadra koji se bavi projektima, izvođenjem, pisanjem planova, što je dovelo do još goreg stanja na terenu nego što je pre bilo. Jedan od razloga za to je i nepripremljenost jedinica lokalne samouprave i neadekvatna obučenost učesnika u procesu rada.
Ovo nije nešto što se tiče EU, ili nas, već je globalni pokret. Nedavno je u Beogradu održana Evropska konvencija EDA, gde smo sa kolegama iz SAD, Velike Britanije, Japana, Australije, Afrike, razgovarali i saznali da ni kod njih situacija nije bolja. Ali postoji mogućnost stvaranja novih scenarija koji će otvoriti nove poslovne prilike. Cirkularna ekonomija može biti odlična prilika, ali ponekad je veoma blizu da postane veliki problem. Nemamo problem sa zelenom budućnošću naše planete, pravilnom upotrebom raspoloživih resursa, ponovnom upotrebom proizvoda ili šta god je moguće, sve dok se radi na logičan, praktičan i ekonomičan način.
Ipak, svedoci smo da se to ne dešava, jer je sve zasnovano na potpuno drugačijim principima koji ugrožavaju životni i radni prostor, javno zdravlje, što dovodi do zagađenja velikih prostora, a to utiče na mikroprostor i lokacije.
Važno je napomenuti i to da se često susrećemo sa ljudima izvan građevinske industrije koji imaju dobru volju, ali ipak su nedovoljno informisani o onome što se zaista dešava u praksi.
Kao što je slučaj sa proizvođačima građevinskih proizvoda (jer će morati da smanje CO2 s obzirom na to da su veliki zagađivači) koji očekuju da dobiju resurse od selektivnog rušenja, pa čak i da dobiju finansijsku nadoknadu za ovaj novi izvor recikliranog materijala.
Sa ovakvim scenarijem na stolu, vrlo složenim, koji smo brzo rezimirali na konvenciji 2024 Beograd, započeli smo razgovore o dugoročnoj strategiji za industriju.
- Otvara se mnogo prilika za industriju. Ovi trendovi i promene daju veću važnost za DDR industriju i više poslovnih prilika za izvođače radova, proizvođače i naravno za nacionalne asocijacije. Očekuje se da će kompanije (izvođači i dobavljači) imati veću potražnju za proizvodima i uslugama.
U stvari, postoji mnogo novih oblika podrški sa kojima do sada nismo imali prilike da se susretnemo.
Kao primer za to ću navesti Evropsku investicionu banku koja ima posebnu liniju finansiranja specifičnu za cirkularnu ekonomiju, a građevinski sektor (DDR) za nas je glavni prioritet.
To znači da ako planirate obnovu svoje opreme, investiranje u nove pogone, otvaranje novih linija za reciklažu, bilo šta što je vezano za cirkularnu ekonomiju, možete dobiti sredstva i javnu podršku koja do sada nije postojala.
Nacionalne asocijacije su već dobile priliku da prošire delokrug rada jer su rušenje, dekontaminacija i reciklaža povezani više nego ikada ranije.
- Mnogo je izazova koji proističu iz „Sa velikom moći dolazi…“ mnogo papirologije, to je sigurno. Takođe, industrija se susreće sa novim izazovom zbog ovakve promene „imidža“, počev od otvaranja novih radnih mesta u građevinarstu (ili bilo koje povezane grane) na koje će biti teško privući radnike, što dovodi do povećanja plata i dodatnih sati za obuku. Drugi izazovi koji se javljaju su nova stručna lica koja rade pregled objekata i procenu, zatim izazovi u toku projektovanja, izvođenja, rukovođenjem izveštajima i kontrolama, transportom, određivanjem lokacija za skladištenje materijala i njegovom daljom obradom do novog proizvoda, što zahteva multidisciplinarni pristup u svim navedenim aktivnostima koje objedinjuju aktivnosti na DDR.
- Bez obzira na sve, moraćemo sve više i više da radimo u saradnji, zajedno, kako danas tako i u budućnosti. Da bismo to uradili, EDA, zajedno sa nacionalnim asocijacijama, razvija dve linije rada fokusirane na evropsku skalu zajedno sa drugim krovnim organizacijama kao što su FIEC (Evropska federacija građevinske industrije), EBC (Evropska konfederacija građevine), CPE (Evropsko udruženje proizvođača građevinskih proizvoda) i dve generane direkcije EU, za zaštitu životne sredine i za preduzetništvo. Druga linija rada je podrška nacionalnim asocijacijama i njihovim članovima u njihovom radnom okruženju.
Najvažnije je da osiguramo, da se ovaj naporni rad u EU i međunarodnim institucijama može preneti na nacionalne asocijacije kao podrška u njihovim operacijama, kako bi se delatnost mogla obavljati u više zemalja, bez obzira na to da li se radi o izvođači ili proizvođaču.
Treba da se pozicioniramo kao deo rešenja, ne kao problem, i takav status i želimo. To smo identifikovali kao priliku – Ujedinjene nacije su preko Direkcije za habitat, započele i vode inicijativu pod nazivom URBANA REGENERACIJA.
Ovo je dugoročna tema, posvećena poboljšanju urbanih prostora i preoblikovanju zajednica prilagođavanjem izgrađenog prostora.
Naša aktivnost rušenja ponekad se naziva „industrija koja omogućava“ i mi želimo da omogućimo urbanu regeneraciju.
Ovo nije nešto novo. Nešto slično smo i mi uradili (EDA) po pitanju prestanka radnog veka industrijskih objekata, koje koristimo za edukaciju i obuku, što je postiglo veliki uspeh među vlasnicima industrijskih sredstava i publikacija koja je tražena.
Sagledavajući trenutno stanje kod nas, imamo urbanu degeneraciju, agresivna rušenja čak i u urbanim sredinama, ogromni devastirani prostor prepun otpada koji je nastao izvođenjem građevinskih radova, bez ikakve reciklaže i dobijanja novih materijala.
Projekti imaju lepe nazive kao URBANA REGENERACIJA DOSITEJEVE ULICE U KRALJEVU, koji je u stvari URBANA DEGENERACIJA u svakom smislu i obliku, po svakom pitanju, počevši od uzurpacije zemljišta, preko bespravnih rušenja, pa sve do pravljenja košnica od stanova da bi se oslobodio prostor privatnim investitorima.
Kako bi količnik dosadašnjih proizvoda URBANE REGENERACIJE nazvali pravim imenom, a ono je URBANA DEGENERACIJA, predstoji nam veliki rad, trud i zajedništvo u aktivnostima.
Autor teksta: Dejan Bojović, dipl.ing
Srpska Asocijacija za rušenje, dekontaminaciju i reciklažu