Connect with us
Novosti

Dnevnik jednog direktora: Više od igre

Priče iz biznisa

Pre nekoliko dana sam bio na neformalnom sastanku s Markom, direktorom jedne strane proizvodne firme. Osim njega i mene, tu je bio i njegov regionalni menadşer. Pričali smo o svakojakim poslovnim temama. O stanju u biznisu, o nevoljama s kojima se svi suočavamo, o novim prilikama koje se pojavljuju. Veoma mi se dopao taj mladi direktor. Njegov stav, brzina, inteligencija, način razmišljanja i govor tela. Sve je bilo na mestu.

Ipak, kad sam doÅ¡ao kući, ni jednu od tih pozitivnih osobina nisam ni upamtio. Glavni utisak je bilo ponaÅ¡anje njegovog menadÅŸera u prisustvu svog direktora.

Svi koji imaju decu znaju kako to ide kad vam dođu prijatelji s kojima se dugo niste videli i ÅŸelite da porazgovarate na miru. Taman kad ste počeli, vaÅ¡e (ili njihovo) dete dobije nadahnuće da skrene paÅŸnju na sebe najmaÅ¡tovitijim upadicama koje postoje. Ta mala, prepredena, veÅ¡ta stvorenjca su majstori da izvedu razne cirkuske tačke koje ostavljaju i vas i vaÅ¡e goste bez daha. Pokazaće vam, baÅ¡ tada, darovitosti za koje niste ni znali da imaju. Izrecitovaće vam „JeÅŸevu kućicu“ Branka Ćopića u jednom dahu, uradiće stoj na rukama, ponekad, istina vrlo retko, izvešće tačku sa gutanjem vatre, ÅŸongliraće skupocenim tatinim aparatima, izvadiće zeca iz Å¡eÅ¡ira i pretvoriće ga u goluba. Verujte mi, ta ljupka i lukava bića su sposobna da urade sve. Samo da bi ukrala paÅŸnju od autoriteta i skrenuli je na sebe. Sve to je praćeno smehom i Å¡alom, jer kako prekinuti slatkog anđelčića da pokaÅŸe sve svoje kvalitete pred vaÅ¡im gostom. „Ma, u redu je komÅ¡ija, neka ih. Deca su deca, i mi smo bili takvi. Kad će ako neće sad.”

Svi se kao snebivaju da kaÅŸu jednostavnu rečenicu: „TiÅ¡ina. Tata priča sa gostima. Kad zavrÅ¡imo razgovor, dozvoliću ti da mu pokaÅŸes to Å¡to ÅŸeliÅ¡, ali sad ne.“

Jer ako mu to ne kaÅŸete, jednog dana to stvorenjce će, moÅŸda, postati regionalni menadÅŸer u jednoj stranoj proizvodnoj firmi. Ponavljaće iste one fazone koje je naučio i koji su mu donosili divljenje. Prekidaće direktora upadicama, objaÅ¡njavaće njegovom gostu neke stvari, jer direktor to ne zna najbolje, pričaće neukusne Å¡ale ili anegdote u kojima je glavni junak direktor. ReÅ¡avaće pitanja koja nisu u njegovom opisu posla, davaće miÅ¡ljenje o pojedinostima u koje nije upućen. Kritikovaće svoju firmu, samim tim i direktora, jer bi poneÅ¡to drugačije uradio, samo da mu dozvole. IzraÅŸavaće neslaganje s odlukama nadređenog i objasniće zaÅ¡to nisu dobre.

Trajalo je celo veče. Nisam primetio da je Marku smetalo, niti mu je skrenuo paÅŸnju na ponaÅ¡anje. Siguran sam da je osetio povremenu nelagodnost, a moÅŸda nije ni bio svestan igre podređenog. PoÅ¡to se njegov saradnik prema meni ponaÅ¡ao pristojno, a nije moj podređeni, nisam reagovao. Video sam da je lepa tema za priču, te sam ćutao i sakupljao utiske.

Kad smo završili sastanak, osetio sam veliko olakšanje. Jedno, zbog toga što nisam više prisustvovao nepristojnom ponašanju. Drugo olakšanje, zato što sam na tuđem primeru naučio kuda vodi popustljivo i drugarsko ponašanje prema podređenima.

DoÅ¡avÅ¡i kući, preventivno sam obavio ozbiljan razgovor s desetogodiÅ¡njim sinom. Gledao me je zbunjeno dok sam mu objaÅ¡njavao da neću tolerisati da se svađa s direktorima kod kojih bude radio, da ih ispravlja, upada im u reč ili da im previÅ¡e pametuje. Da nisam čuo da se usudi da javno kritikuje osobu od koga mu zavisi poloÅŸaj i karijera. Nije mu bilo najjasnije Å¡ta je to uopÅ¡te regionalni menadÅŸer, zaÅ¡to mu zabranjujem da postane kao on, kao ni ko je taj Marko kojeg stalno spominjem i grdim. Za svaki slučaj, ostao je i bez telefona i igrica na nekoliko dana.

Neka razmišlja. Jednog dana dobiće novog šefa umesto mene. Sve ono na šta je navikao sa mnom, radiće i s njim. Navike stvorene u detinjstvu veoma se teško ispravljaju kasnije na poslu. Ako se i isprave, to bude uz mnogo muka na obe strane.

Za sve ove godine, barem toga sam se nagledao u svom poslu.

Zaposlenih, koji bi da ostanu deca.

I direktora, koji bi da budu drugari s njima.,

Autor teksta: Vladimir Miletić, ekonomista, menadÅŸer i poslovni konsultant