Lazarevac je grad sa složenim identitetom – naizgled obična šumadijska varoš, ali sa duboko ukorenjenom industrijskom tradicijom, bogatom kulturnom baštinom i zelenim urbanim prostorima. Počevši od termoelektrane, preko rudnika uglja, pa sve do šetališta, parkova i Kamengrada – grad nosi kontraste koji oblikuju njegovu arhitektonsku priču.
U okviru rubrike Arhitekta jednog grada razgovaramo sa arhitektkinjom Ivanom Milinković, koja u svom radu kroz Mixer Studio doprinosi razvoju grada, kako u urbanom tako i u ekološkom smislu. Kroz ovaj intervju pokušali smo da saznamo kako arhitektkinja vidi Lazarevac, njegov urbani identitet, ali i savremenu arhitekturu u širem smislu.
Kako biste opisali istorijski i kulturni identitet Lazarevca i na koji način mislite da je industrijska prošlost oblikovala današnji izgled grada?
Istorijski i kulturni identitet grada obeleženi su najveći merom Kolubarskom bitkom, kao i spomen obeležjem Kolubarske bitke – Spomen kosturnicom, u kojoj su sahranjene kosti i srpskih i austrougarskih vojnika. Spomen kosturnica se nalazi u kripti hrama Svetog Dimitrija, koja je u centralnoj zoni grada na uzvišenju iznad glavne pešačke zone.

Dominantna je svojom pojavom u vizuri grada, i u urbanističkom smislu trebalo bi da predstavlja centar gravitacije.
Spomen-crkvu Svetog Dimitrija sa kosturnicom u Lazarevcu projektovao je ruski emigrant, arhitekta Riko Afanasijevič (Rik), a izgradnja je trajala od 1938. do 1941. godine, sa kasnijim renoviranjima kripti. Crkva je posvećena srpskim i austrougarskim vojnicima poginulim u Kolubarskoj bici i značajno je delo međuratne srpske crkvene arhitekture.
Lazarevac je urbanizovan pod snažnim uticajem rudnika i termoelektrane – kako Vi vidite izazove planiranja i projektovanja u takvom industrijskom kontekstu?
Urbanizacija grada u duhu rudarskih kolonija, razvojem stanovanja namenjena radnicima je dominirala šezdesetih i sedamdesetih godina, te je ostavila svoj pečat kroz jasne arhitektonsko-urbanističke poruke.
Razvoj grada i migracija stanovnika kao posledica ekonomskog prosperitetnog rudarskog mesta, otvorila je poligon za arhitektonsko oblikovanje i viziju tadašnjeg društva što je za posledicu imalo razvoj modernih stambenih naselja sa naglaskom na zelene oaze koje su i danas očuvane u izvesnoj meri.

Koliko blizina Beograda i demografska kretanja utiču na projektovanje novih stambenih i javnih prostora u Lazarevcu?
Beograd je samo u smislu fizičke blizine (oko 50 km udaljen) administrativni centar, jer je Lazarevac gradska opština.
Fokus na Beograd je u toj meri dominantan da se u samom gradu nisu previše razvili komercijalni sadržaji, kao ni očuvali administrativni javni objekti.

Šta mislite o ulozi javnih prostora, šetališta, parkova i kulturnih centara u oblikovanju svakodnevnog života u gradu?
Lazarevac je grad koji u svojoj okolini ima rudarsku eksploataciju i preradu uglja te su potrebne dodatne zelene oaze kako bi se mikroklima, koja je već narušena, oplemenila.
U planovima postoji gradski park kao potencijalni prostor, koji je planiran ali ne i završen u potpunosti, kako bi se postojeća površina koristila u svakodnevnom životu stanovnika.
Koja mesta ili delovi grada po Vama najbolje pokazuju kako se urbanizam i arhitektura mogu skladno uklopiti sa prirodom i lokalnim pejzažom?
Prostor oko crkve, sa niskim stambenim dvojnim jednoporodičnim stanovanjem, uklopljen u zeleni ambijent, projektovan u skladu sa morfologijom terena i uklopljen u urbani karakter grada u svom začeću – kao rudarska kolonija. Danas se delimično ti niski stambeni objekti pretvaraju u zgrade spratnosti P+2+Pk pa i vise što umnogome degradira vizuru grada.

Koji savremeni trendovi u arhitekturi Vam deluju najzanimljivije ili najizazovnije za primenu u Lazarevcu i sličnim sredinama?
Svakako je imperativ u Lazarevcu staviti fokus na ekologiju, i sve što ekološki savremeni principi urbanizacije gradskih naselja podrazumevaju. Trend kao takav nije probuđen u ovom gradu, a način na koji bi se moglo promeniti takvo stanje je izmena postojećih, već prevaziđenih, planova.
Koje su, po Vašem iskustvu, najveće poteškoće i izazovi sa kojima se arhitekta susreće u Lazarevcu ili sličnim sredinama?
Kao i svuda, izazov je izboriti se sa investitorom za meru, odnosno ne ispuniti maksimum dozvoljenih urbanističkih parametara, jer volumen objekata i prenatrpanost strukturama čine da centralni prostor koji se dominantno razvija guši, kako vizuelno tako i saobraćajno i infrastrukturno. U tom smislu, ostaci nekada pažljivo planiranih sredina po meri i na korist čoveka sada polako nestaju, imperativ novca prevazilazi humani aspekt urbanizacije.
Koji projekat iz Vašeg portfolija biste izdvojili kao primer izuzetne prakse u savremenom projektovanju i zašto?
Ako dominantno posmatramo Lazarevac, stambena jednoporodična arhitektura na obodima grada je svakako smislenija i arhitektonski primerenija, kao i objekti u rubnim delovima grada, radnim zonama koji sami imaju svoje mesto i kao takvi osim lične funkcije ne ugrožavaju okolinu.

Kako se u Vašem radu odražavaju zahtevi za energetsku efikasnost i održivu gradnju, posebno u klimatskom i infrastrukturnom kontekstu Lazarevca?
Već sam u prethodnim odgovorima napomenula da minimum ispunjenja zakonskih pravila nije dovoljno za ono što je ovom gradu sa narušenom mikroklimom i blizinom industrije i eksploatacionih velikih površina koje su čitava sela degradirala, i zamenom morfologije terena poremetili prethodna klimatska pravila, te da je potrebno dodatno strategijski uvoditi pravila koja bi ovaj mali grad oplemenila i uvela u tokove zdravog života.

Koje arhitektonske principe smatrate ključnim u savremenom projektovanju – funkcionalnost, estetiku, održivost, tehnološke inovacije?
Pre svega funkcionalnost i mera u odnosu na okolinu. Elementarna urbana empatija neophodna je u projektovanju, saosećanje investitora sa prirodnim potrebama čoveka u urbanim sredinama, neophodan je princip u današnjem svetu.
Koji su najveći izazovi u balansiranju između ličnog izraza u arhitekturi i očekivanja društva ili lokalne zajednice?
Gotovo da je teško ili čak nemoguće naći balans i lični izraz je uvek u inferiornijem položaju u odnosu na dominaciju profita.

Kako biste opisali savremeni arhitektonski izraz Mixer Studia, i na koji način tj. da li lokalni kontekst Lazarevca utiče na Vaše projekte?
Lokalni kontekst ne utiče previše, i trudimo se da izbegnemo sve ono što bi narušilo osnovne principe razvoja grada. Na svojim greškama se učimo, i trudimo se da nikada profit ne bude iznad morala, te se trudimo da ne ponavljamo greške gde bismo dominantno bili sprovodnici investitorske arhitekture.

Na koji način arhitektura i Vaš rad mogu direktno uticati na promene u prostoru, zajednici ili svakodnevnom životu ljudi?
Jasnim stavom, dobrim primerima iz postojeće prakse, slobodom izražavanja i trudom da se investitoru objasni značaj ili greška koja bi mogla biti napravljena. Potrebno je edukovati na neki način investitore i dati im do znanja koji su benefiti poštovanja dobrih principa i dobre prakse.

