Venecijansko bijenale je jedna od najprestižnijih globalnih manifestacija umetnosti i arhitekture koje naizmeniÄno svake godine pokreÄe uvek nove teme okupljajuÄi tako najistaknutije stvaraoce iz razliÄitih oblasti stvaralaÅ”tva. Ove godine paviljon Republike Srbije pod kustoskim voÄstvom Slobodana JoviÄa, i autora Davora EreÅ”a, Jelene MitroviÄ, Igora PantiÄa, Sonje KrstiÄ, Ivane NajdanoviÄ i Petra LauÅ”eviÄa donosi jedinstven koncept koji je privukao veliko interesovanje publike i struÄne javnosti.
Izložbenih projekat pod nazivom āRasplitanje: Novi prostoriā nudi neÅ”to viÅ”e od arhitektonske forme, u svetu koji se neprestano rekonfiguriÅ”e pod globalnim izazovima poput klimatskih promena, ekonomskih nestabilnosti i dramatiÄnih socijalnih razlika, migracija i promena koje donosi veÅ”taÄka inteligencije, projekat postavlja snažan odgovor na moguÄu ulogu arhitektonskog znanja u razumevanju kapaciteta razvoja novih pristupa arhitektonske prakse prema neminovnim promenama globalnog druÅ”tva.
KinetiÄka instalacija āRasplitanje: Novi prostoriā predstavlja pristup arhitektonskoj materijalnosti, koja viÅ”e nije konaÄna i statiÄna, veÄ se dinamiÄno razvija i preoblikuje pred oÄima posetilaca u toku izložbe.
Arhitektonska struktura kao proces rasplitanja ā „IVKO“ od eksperimentalnog prototipa do izložbene forme.
PolaziÅ”te izložbenog projekta zasniva se na izabranim manifestacijama lokalnosti koje imaju globalni uticaj. Prva lokalizacija se odnosi na nasleÄe rukotvorne tehnike pletenja, kao veÅ”tine formiranja oblika i strukture sredstvima manuelnog delanja i taktilnog angažovanja. Druga istiÄe nasleÄe tehnoloÅ”kih dostignuÄa jedne male, ali uticajne lokalne nauÄne zajednice, oliÄene izumom Beogradske Å”ake (1963) ā prve robotske bioniÄke Å”ake na svetu koja je projektovana sa protetiÄkom namenom. Ovo polaziÅ”te je potvrda lokalnog, ali pre svega solidarnog i empatiÄnog doprinosa jedne idealistiÄke linije podsticaja globalnom tehnoloÅ”kom progresu.
Projekat je ostvaren kroz kooperaciju izmeÄu Beograda, Bangkoka, Pariza i Venecije, predlažuÄi kolektivitet kao interdisciplinarnu saradnju izmeÄu pletilja, arhitekata, modnih dizajnerki, programera i inženjera. Struktura izložbe istražuje odnos izmeÄu prirodne i veÅ”taÄke inteligencije, fokusirajuÄi se na Å”aku kao produženi organ uma i presudni alat invencije. Å aka istiÄe moÄ uÄenja, saznavanja, izuma i imaginacije koja se razvija kroz neposredno Äulo dodira, slobodu pokreta i taktilna iskustva. Dinamizam ovih interakcija, forma izložbe izražava kao postupak ārasplitanjaā. Forma je razvijana kroz procese eksperimentisanja, razvoj prototipa i produkciju izložbene forme uz podrÅ”ku i partnerstvo sa kompanijom „IVKO“ koja je omoguÄila materijale, tehnologiju, znanje i iskustvo maÅ”inskog pletenja u razliÄitim strukturama, materijalima i paternima.
Arhitektonska izložbena struktura osmiÅ”ljena je kao forma u stalnom preobražaju ā pokretljiva, kinetiÄka, efemerna i cirkularna forma, bliska prirodnoj inteligenciji koja može da misli gradivno iz logike primarne materijalnosti, tako da gradi, razgraÄuje i iznova stvara u ciklusima.
Na zidove Paviljona pozicionirano je 125 motoriÄkih kalema u koje se materijalnost forme namotavanjem vraÄa u svoj primarni oblik ā vuneno predivo. Autonomno, lokalizovano generisanje energije za rasplitanje i preobražaj forme ostvaruje se posredstvom solarnih panela, ukazujuÄi tako na horizont moguÄnosti nove arhitektonske temporalnosti i projektivni postupak gradnje kao istovremenost procesa komponovanja i dekomponovanja strukture.
Ovaj temporalni proces postavlja u prvi plan energiju, materijalnost, preobražaje i kapacitet za kontinuiranu rekonfiguraciju, sa idejom da se pokrene proces miŔljenja o perspektivama svesti o arhitektonskoj formi, kolektivitetu i njihovom uticaju na naŔe druŔtvo.
KinetiÄka instalacija kao metafora ciklusa kompozicije i dekompozicije arhitektonske forme
Izložbena struktura kojom se Srbija predstavlja na ovogodiÅ”njem Bijenalu kreirana je kao āživi organizamā koji se menja i razvija tokom trajanja izložbe. Instalacija je struktuirana pletivom koje se postepeno rasparava putem kalema sa motorima Äiju rotaciju pokreÄe energija solarnih panela, kreirajuÄi metaforu ciklusa arhitektonske forme kao neprekidnog toka, koji je u toku sa inovacijama i stalnim promenama. KinetiÄka priroda instalacije pruža stalnu transformaciju prostora, stvarajuÄi tako od izložbenog prostora paviljona dinamiÄan i interaktivan prostor Å”to je posebno upeÄatljjivo u doživljajima posetiocima.
Mehanizam postepeno āraspliÄeā 150 kilograma pletiva stvarajuÄi neprekidno razliÄite oblike u procesu dekomponovanija, ostvarujuÄi prostornu dinamiku metamorfoze izložbena forma kreira svest o promeni koja se odvija pred oÄima posetioca.
KinetiÄku instalaciju pokreÄu motori koji namotavaju predivo, izvor energije su solarni paneli koji su postavljeni na krov i na fasadu paviljona. Vidljivost niskonaponskih kablova koji trasiraju put solarne energije od krova i fasade do motora na zidovima izložbenog prostora želi svojom vidljivoÅ”Äu da istakne znaÄaj energije za arhitektonsku materijalnost kao i ulogu energije u oblikovanju forme. Na ovaj naÄin izložbena postavka istiÄe pitanja o promenama arhitektonske prakse fokusirajuÄi se na razvoj njene svesti o pitanjima koji konfiguriÅ”u i odreÄuju naÅ”e druÅ”tvo, ukazujuÄi na nužnost veÄe odgovornosti prema prirodi, druÅ”tvenoj zajednici i prostoru koji svi delimo.
Cirkularnost forme – sinergija oblikovnog dizajna i inovativnosti ā Atlas Sofas āVenice Edition 2025ā
Jedna od glavnih tema koju Karlo Rati kao kustos izložbe Bijenala arhitekture 2025. istiÄe je neophodnost traganja za naÄinima kako arhitektonska praksa može da se adaptira na nove uslove, istiÄuÄi znaÄaj principa cirkularnosti.
Izložbeni projekat āRasplitanje: Novi prostoriā kinetiÄkom – temporalnom formom pletene strukture koja se rasparava da bi se vratila u klupka vune od kojih bi nastala nova forma, zastupa ideju da se ciklusima komponovanja i dekomponovanija materijalnosti strukture ostvaruje cirkularnost forme.
U kontekstu ideje o životu izložbene forme koja se ostvaruje u ciklusima i u svojim preobražajima, tako da se sa okonÄanjem izložbe i zavrÅ”etkom rasparavanja strukture u 125 kalema vune, primarna materijalnost vunenih niti dobije nove forme.
Kompanija āAtlas Sofasā prepoznala je znaÄaj izložbenog projekta i njegovih ideja i ponudila je da se deo vunenog prediva sa izložbe preoblikuje u materijalnost nameÅ”taja.
Nakon izložbe autori Äe oblikovati komad nameÅ”taja za svakodnevnu upotrebu pod nazivom āVenice Edition 2025ā. Ova linija nameÅ”taja biÄe izraÄena od materijala prediva i vlakana koji su koriÅ”Äeni u izložbenoj strukturi. Na ovaj naÄin oblikovanje linije nameÅ”taja predstavlja cirkularnost kao princip kojim se preoblikovanjem materijala stiže od izložbene forme do upotrebnog predmeta, kao veÅ”tine koja spaja arhitekturu, dizajn i estetiku svakodnevnice.
Oblikovanje nameÅ”taja Äe biti inspirisano naÅ”im bogatim nasleÄem oblikovanja tekstilom koje u kontekstu izlaganja na Bijenalu ima poseban znaÄaj, te Äe svaki komad osim funkcionalne vrednosti imati i simboliÄku vrednost. Na taj naÄin Äe biti ostvarena povezanost održivosti, dizajna, arhitekture i svakodnevnog života, istiÄuÄi povezanost arhitektonske ideje i estetike svakodnevnice.
Globalna prepoznatljivost jedne arhitektonske lokalizacije
Ideje izložbenog projekta āRasplitanje: Novi prostoriā nisu proÅ”le nezapaženo na globalno najznaÄajnijoj izložbenoj manifestaciji arhitekture. Izložba se naÅ”la u izboru renomiranog arhitektonskog portala Dezeen koji je napravio izbor 10 najistaknutijih paviljona na Bijenalu. Potrebno je pomenuti i to da je kod posetilaca izložba izazvala veliku pažnju pa je primeÄeno da je izložbeni prostor paviljona Republike Srbije ispunjen posetiocima u kontinuitetu od otvaranja do zatvaranja kompleksa Äardina venecijanskog bijenala.
NaÄin na koji je ovaj izložbeni projekat predstavio kompleksnost danaÅ”nje pozicije arhitekture u kontekstu tehnologije, kolektivnosti i pitanja neizbežnosti promena modela miÅ”ljenja arhitekture ne samo da odgovara na ova kljuÄna pitanja i izazove sa kojima se susreÄe savremenost arhitekture, nego i doprinosi Å”irem kulturnom dijalogu, potvrÄujuÄi ulogu naÅ”e sredine kao prepoznatog aktera na meÄunarodnoj arhitektonskoj sceni.