„U razgovoru za časopis „grenef.“, imao sam zadovoljstvo da ugostim Jovanu Berat, arhitektkinju iz Novog Sada koja svojom energijom, osmehom i stavom pomera granice na domaćoj arhitektonskoj sceni. Njena priča je posebna jer je odrasla u Trebinju gde je i rođena, u okruženju gde su gradnja, enterijeri i estetika bili deo svakodnevnog života – otac u suvoj gradnji, majka u salonu zavesa i tapeta.
Uprkos sumnjama najbližih, Jovana je bez plana B hrabro zakoračila na Fakultet tehničkih nauka na studije Arhitekture i pokazala da vera u sopstveni izbor i posvećenost mogu doneti rezultate. Zanimljivo je da je svoj profesionalni put gradila kroz fitness, gde je pronašla disciplinu, ali i prve klijente za enterijere. Iz tog spoja strasti i upornosti rodio se 2023. godine njen studio ABV Interiors, koji danas broji deset mladih, talentovanih devojaka.
Posebno fascinira činjenica da je za samo dve godine Jovana izgradila tim i prepoznatljivost u struci, uz snažno prisustvo na društvenim mrežama koje joj omogućava da arhitekturu predstavi na drugačiji, inspirativan način. Upravo zbog te energije i inovativnosti, odlučili smo da napravimo izuzetak i predstavimo je našim čitaocima iako nema decenije iskustva iza sebe. Jovana Berat je dokaz da arhitektura nije samo profesija, već stil života, disciplina i emocija koje se osećaju u svakom projektu koji nosi njen potpis“, rekao je Predrag Rađen, urednik časopisa „grenef.“.
Vaša ljubav prema arhitekturi potekla je iz porodične firme u Trebinju – da li mislite da Vas je to nasleđe oblikovalo i koliko su uticaj oca i majke usmerili Vaš današnji rad u enterijerima?
Moja kreativnost oduvijek traži izazove i stalnu inspiraciju, dok moj analitički i disciplinovani pristup osigurava da svaka ideja zaživi u praksi. Odlučiti se za arhitekturu, vjerovatno je bio prirodan izbor, inspirisan radom mojih roditelja, iako nikada nije bilo nametnuto.
Meni je zanimljivo uvijek kako su me pustili da se samostalno borim za svoje mjesto u ovom poslu, jer kako su govorili: „Mi cijeli život realizujemo nepotpune i fotošopirane projekte, idi radi, budi na gradilištu”.
Kada ste odlučili da upišete arhitekturu, Vaši najbliži nisu baš verovali u taj izbor. Kako danas, sa ove distance, gledate na tu svoju samouverenost i odluku bez plana B?
Tokom srednje škole bila sam vrlo dobra učenica, pa je to bio faktor zbog koga su se moji najbliži kolebali. Međutim, tvrdoglavost je oduvijek bila dio mene – kada donesem odluku, prepreke vidim samo kao dio puta do cilja. Rješavanjem prijemnog ispita brzo sam ja njih razuvjerila, a kasnije je diploma FTN-a, koju sam stekla kao najbrži student, dodatno potvrdila da je ta odluka bila ispravna.
Fitness je dugo bio deo Vašeg života, pa i profesije – u kojoj meri je disciplina iz sporta pomogla da razvijete i svoj arhitektonski stil i preduzetnički duh?
Tako je, nekoliko godina paralelno sa studijama i masterom držala sam individualne i grupne treninge.
Kroz fitness sam upoznala izuzetno inspirativne ljude od kojih sam mnogo učila. U tom periodu sam i shvatila koliko se moje dvije struke prepliću. Uživanje u procesu, opsjednutost usavršavanjem, strpljenje i posvećenost – sve su to vrijednosti zajedničke i sportu i arhitekturi.
Te vrijednosti oblikuju moj stil rada i preduzetnički pristup.
Zanimljivo je da su Vam prvi klijenti za enterijere zapravo bili polaznici iz teretane. Sećate li se tih prvih projekata i kakav je osećaj bio kada su se „treninzi” pretvorili u poverenje za uređenje domova?
Nisam mogla ni da zamislim da će se stvari tako razviti, ali ispostavilo se da je najveća vrijednost u tome što sam svaki posao radila „onako kako bih to uradila za sebe”. Prvi klijenti u enterijeru zapravo su me upoznali u potpuno drugom kontekstu – kroz treninge. Tu su prepoznali moju odgovornost, posvećenost i pouzdanost, pa im je bilo prirodno da mi kasnije povjere i nešto toliko lično kao što je njihov dom. Ja sam u tom trenutku mislila da su baš hrabri. 🙂
To povjerenje me je ponovo pronašlo, samo na novom terenu. Iz poštovanja prema tim ljudima prihvatila sam svaki izazov, i upravo tako je započela moja priča sa ABV-om. :))
Nakon pripravničkog, kada ste specijalizovali 3D vizualizacije, napravili ste kratak iskorak iz arhitekture i vratili se fitness-u. Da li Vam je taj period pomogao da pronađete svoj pravi put i u arhitekturi?
Period kada sam odlučila da se potpuno prebacim na fitness i malo „pobjegnem” od arhitekture bio je baš haotičan, ali u isto vrijeme jako zanimljiv. Godinama sam se vrtila između ta dva svijeta i stalno pokušavala da shvatim šta je zapravo moj glavni put, a šta mi dođe kao hobi.
Energija na treninzima bila je mnogo bolja u poređenju sa gradilištem, pa me je to i povuklo da malo skrenem s arhitektonskog puta. Nisam baš dugo izdržala u tom bježanju. Projekti su počeli da se pojavljuju sami od sebe – u početku prijateljski.
Enterijer je tada više hranio moju kreativnost nego moj novčanik, ali baš zato se sve tako brzo i “primilo” i postalo ozbiljnije nego što sam planirala.
ABV Interiors ste osnovali 2023. godine. Kako izgleda Vaša lična i profesionalna transformacija od freelancera do lidera jednog tima u samo dve godine?
Sada će skoro dvije godine otkako ABV Interiors zvanično postoji i baš sam ponosna na cijeli taj put. Nekome sa strane to možda izgleda kao brz rast, ali mislim da je sve išlo prirodno.
Dobar tajming, malo sreće, malo hrabrosti i dosta discipline bili su ključni u svemu tome.
Najveća promjena bila je prelazak iz freelancinga u vođenje tima. Odjednom sam, pored kreativnog dijela, morala da se bavim i organizacijom, komunikacijom, delegiranjem, profitabilnošću, prodajom, marketingom… Firma zahtijeva mnogo više energije oko stvari koje zapravo nisu arhitektura. I dalje učim kako sve to da izbalansiram, ali ova transformacija nam je donijela i ozbiljnost i snagu – i otvorila prostor da radimo mnogo bolje projekte nego što bi bilo koja od nas mogla sama.
Danas imate tim od deset mladih devojaka, a najstarija među njima ima 27 godina. Koje su prednosti, a koji izazovi vođenja tako mladog i isključivo ženskog kolektiva?
Naš tim od deset ljudi je mali, ali upravo u tome leži naša snaga. Cilj nam je da budemo dovoljno veliki da stignemo da realizujemo projekte i ostanemo fleksibilni, a opet dovoljno mali da svakom klijentu možemo posvetiti punu pažnju i ispoštovati njihove želje.
Mladost tima gledam kao prednost – prava energija, osmijeh, brzina, prilagodljivost i praćenje trendova – i to zaista pomjera kvalitet rezultata. Izazovi svakako postoje. Najviše ulažemo u dobru komunikaciju, kako sa klijentima, tako i sa gradilištem. Ponekad ljudi uđu u saradnju sa nama sumnjičavo zbog naših godina, ali mi poslu pristupamo potpuno odgovorno – nosimo se sa greškama i ako se dese, preuzimamo posljedice. Od samog početka ulažem i u mentora, i mogu reći da je to bila jedna od najpametnijih odluka koje sam donijela. Mentor mi daje podršku i iskustvo koje ubrzava rast firme, ali i mene kao lidera.
Na društvenim mrežama redovno objavljujete projekte u formi reels-a i imate veliku pažnju publike. Koliko je digitalna prisutnost važna za arhitektu danas i šta Vam ona donosi?
Razumijem da je ekonomija pažnje dosta bitna i kroz društvene mreže sam uspjela da izgradim svoj brend i zadobijem pažnju i autoritet.
Ljudi vole da vide sa kim imaju posla. Kada ulaze u projekat, znaju da je to za njih velika investicija vremena, energije i emocija, pa im je važno da rade sa timom kojem mogu da vjeruju. Kroz objave i prikaz procesa oni dobijaju osjećaj ko ste, kako razmišljate i kako pristupate poslu. Mnogo je lakše izgraditi povjerenje kada im pokažete svoj kredibilitet i date uvid u projekte sa kojima ste se prethodno uspješno izborili.
Delujete kao neko ko se ne plaši da podeli proces rada, pa i nedoumice. Da li Vam transparentnost prema klijentima donosi dodatno poverenje ili Vas ponekad dovodi u izazovne situacije?
Transparentnost je za mene osnovni princip, kako u odnosu sa saradnicima tako i sa klijentima.
U svakom projektu učestvuje mnogo ljudi i potpuno je prirodno da se u nekom trenutku pojavi problem. Zato smatram da je važno ne skrivati ga, već odmah jasno iskomunicirati.
Uvijek sam usmjerena ka rješenju i trudim se da tako funkcionišemo i kao tim. Ljudi to prepoznaju i najčešće vrlo dobro reaguju. Iskren pristup im uliva sigurnost i povjerenje.
Na Vašem Instagram profilu piše „Design | Fitness | Journeys” kako ti lični interesi (fitness, putovanja) utiču na Vaš rad u dizajnu enterijera?
Haha, pa da – to su teme koje ljudi na mom profilu uglavnom mogu da pronađu i da se kroz njih malo inspirišu. To zapravo najbolje opisuje ono ko sam. Pored arhitekture i dobrog dizajna, zaljubljenik sam u fitness, putovanja i (dobar provod), a mislim da je sve to međusobno isprepleteno. Fitness me uči disciplini i fokusu, dok me putovanja inspirišu i otvaraju nove perspektive. Moje rano ustajanje na trening u 6 ujutru ljudima je posebno zabavno i na te storije uvijek dobijam najviše reakcija. A meni je to omiljeni dio dana: vrijeme kada sam potpuno posvećena sebi, bez poziva, klijenata i majstora. Tih sat vremena mi daje energiju i stabilnost za cijeli dan.
U intervjuu za časopis „Podovi“ ste naveli da ste radili preko 70 projekata u relativno kratkom vremenu i da su parketi i podne obloge česta tema kod Vas. Koji je Vaš kriterijum za izbor podnih materijala i koliko ste skloni korišćenju prirodnih materijala?
Podne obloge biramo prije svega u odnosu na vrstu projekta – da li je poslovnog ili privatnog karaktera – svaki tip prostora ima potpuno različite zahtjeve. Pored toga analiziramo frekventnost, životnu dob korisnika, higijenske potrebe, kao i to da li pod mora biti kompatibilan sa podnim grijanjem. Bitni su nam i otpornost na vlagu i habanje, kao i nivo održavanja koji je klijentu prihvatljiv. Dakle, mnogo je tehničkih parametara o kojima razmišljamo pored same estetike. Ipak, kada je moguće, parket je uvijek moj prvi izbor. Sa svim dostupnim slogovima i završnim obradama, drvo danas pruža da se kreativno izrazimo i unesemo toplinu i sofisticiranost u svaki enterijer.
Kako birate materijale i brendove za svoje projekte – da li ste više vođeni estetikom, funkcionalnošću ili onim što klijent zahteva?
U izbor materijala i brendova zaista ulažemo mnogo vremena. Stalno istražujemo šta je dostupno na tržištu i trudimo se da ostanemo informisani. Mislim da sam taj dio ponijela još iz trgovačke kuće – naučili su me da uvijek paralelno gledam i dizajn i budžet.
Upravo to bih rekla da je jedna od glavnih snaga ABV tima: sve djevojke veoma dobro razumiju odnos cijene i kvaliteta i postale smo odlične u procjeni koliko možemo da se ”pružimo” kroz dizajn u odnosu na inicijalno definisan budžet. Saradnike i brendove najčešće biram kroz njihov pristup poslu. Volim da vidim žar u očima i da osjetim da je nekome zaista stalo do onoga što radi. Kada to prepoznam, ja sam onaj lojalni tip – sa nekim ljudima sarađujem od prvog dana i ta dugoročna partnerstva mi mnogo znače.
Koji Vam je do sada najizazovniji projekat – bilo po prostoru, klijentu ili rokovima – i šta ste iz njega naučili?
U našem poslu kroz različite projekte, nailazimo na različite zahtjeve, a svaki klijent donosi svoj karakter i svoj način komunikacije. Izazovi su često različiti – ponekad je veći zadatak pronaći zajednički jezik sa klijentom nego tehnički riješiti neki problem.
Susrećemo se zaista sa raznim situacijama, ali ako bih izdvojila najkompleksnije projekte, to su definitivno renoviranja. Takvi projekti često zahtijevaju balans između očekivanja od postojećeg, prilagođavanja novim potrebama i rokova. Učimo se brzoj reakciji, ali i strpljenju, fleksibilnosti i kreativnom rješavanju problema, a mnogo ulažemo i u kvalitetnu komunikaciju sa klijentima.
ABV Interiors se razvija veoma brzo – gde vidite svoj biro i tim u narednih pet godina?
Možda nisam osoba koja sve isplanira u detalj za pet godina unaprijed, ali zato veoma jasno vidim put kojim želim da se krećemo. Reći ću da želim da budemo studio kojem se klijenti vraćaju jer su saslušani i ispoštovani i sigurni za visoke standarde rada.
Plan nam je da proširimo portfolio snažnim, raznovrsnim projektima, uvedemo nove usluge i nastavimo da se usavršavamo i specijalizujemo kako bismo ostali studio koji konstantno podiže nivo kvaliteta usluge i pristupa.
Bićete i panelistkinja na konferenciji ArchyEnergy 2026. godine. Koju poruku želite da pošaljete kolegama i investitorima tom prilikom?
S obzirom na to da je to konferencija koju sam do sada pratila kao dio publike, baš je čast biti govornik na istoj. Smatram da svi koji žele ostati informisani i u toku sa novim trendovima, tehnologijama i praksama trebaju biti dio ovakvih događaja. Sjajna su prilika da se upoznamo, razmijenimo iskustva i možda započnemo neke super saradnje. Kolege, nadam se da vas vidim tamo u što većem broju :))
Koliko su časopisi „grenef.“, „Podovi“ i „Prozori+Vrata“ važni za Vas i Vašu branšu i koliko Vam znači što možete sresti najbitnije brendove iz ovih oblasti na jednom mestu?
Živimo u vremenu u kojem se sve dešava brzo, a na tržištu se istovremeno pojavljuje ogroman broj novih proizvoda, tehnologija i informacija. Teško je ispratiti sve, a još teže filtrirati šta je zaista vrijedno našeg vremena i energije. Zato smatram da je najveća prednost časopisa kao što su „grenef.“, „Podovi” i „Prozori+Vrata” upravo ta što okupljaju ljude sa kredibilitetom i brendove koji su provjereni i relevantni. Kroz teme koje obrađuju, pomažu nam da se individualno razvijamo kao profesionalci i donosimo informisane odluke u našim projektima.
„Za kraj možemo izvesti zaključak da Jovana Berat pokazuje da arhitektura danas nije samo pitanje iskustva, već i hrabrosti, autentičnosti i sposobnosti da se energija pretoči u prostor. Njena priča je dokaz da nova generacija arhitekata donosi svežinu, drugačiji pogled i spremnost da pomeri granice struke. Sa timom mladih profesionalki, jasnom vizijom i prepoznatljivom energijom, Jovana ne gradi samo enterijere – već novu kulturu pristupa arhitekturi. Upravo zato verujemo da će njen profesionalni put tek dobiti na punom zamahu i da će ABV Interiors biti studio čije ćemo projekte sa velikim interesovanjem pratiti i u godinama koje dolaze. Istovremeno, Jovanina posvećenost, radna etika i otvorenost prema deljenju procesa predstavljaju inspiraciju za celu profesionalnu zajednicu. Njena priča nas podseća da uspeh dolazi onda kada se znanje spoji sa hrabrošću, a vizija sa upornošću. Ako je suditi po tempu kojim raste – najbolje tek sledi.“, rekao je Predrag Rađen, urednik časopisa „grenef.“.