SolarLeaf, prva bioreaktivna fasada na svetu, postavljena je 2013. na objektu poznatom kao BIQ House u Hamburgu. Razvijena od strane kompanije Arup u saradnji sa Strategic Science Consult (SSC) i Colt International, uz podršku nemačkog Ministarstva za saobraćaj, graditeljstvo i razvoj, ovaj sistem pokazuje kako zgrade mogu aktivno učestvovati u energetskom i ekološkom ciklusu.
Sadržaj:
Na jugozapadnoj i jugoistočnoj fasadi četvorospratne stambene zgrade postavljeno je 129 staklenih fotobioreaktora, svaki dimenzija 2,5 x 0,7 metara, koji uzgajaju mikroalge u tečnoj kulturi. Ugljen-dioksid i svetlost podstiču rast algi, a sistem istovremeno proizvodi toplotu (uz efikasnost od 38 %) i biomasu. Toplota se prenosi i koristi za grejanje objekta i pripremu tople vode, dok se biomasa prikuplja i koristi kao obnovljivi energent – npr. za proizvodnju metana koji se vraća u zgradu kroz sistem za energiju.
SolarLeaf je pokazao da bioreaktivna fasada može pokriti i do jednu trećinu toplote potrebne za grejanje BIQ House-a.
Šta se promenilo od 2013. do danas?
Dalje unapređenje – Bioreaktivna fasada
Arup je nastavio razvoj tehnologije kroz projekat Bioenergy Façade u saradnji sa Tehničkim univerzitetom u Dresdenu i industrijskim partnerima, finansiran od nemačkog Ministarstva ekonomije i energije. Novi sistem nudi tri tipa elemenata fasade:
- Translucentni vid – omogućava vizuelni doživljaj zelenila unutar prostora;
- Opaque (neprovidni) – koristi algalni sloj kao dekor;
- Transparentni okvirni – za neometan pogled kroz fasadu.
Bioreaktivni paneli ovog sistema proizvode 5,5 kg biomase i apsorbuju 10 kg CO₂ godišnje po kvadratnom metru, uz toplotnu efikasnost od 38 % i biomasu od 8 %, što je u rangu konvencionalnih solarnih sistema.
Širenje koncepta – druge studije i primene
Nakon implementacije SolarLeaf fasade na BIQ House-u u Hamburgu, koncept bioreaktivnih fasada zasnovanih na mikroalgama nastavio je da se razvija i širi kroz različite istraživačke projekte i primene širom sveta. Na primer, istraživanje sprovedeno na Univerzitetu Alcalá u Madridu pokazalo je da fasade sa fotobioreaktorima mogu fiksirati do 720 kg CO₂ godišnje po kvadratnom metru i proizvesti oko 400 kg biomase.
Dodatno, korišćenjem „veštačkih stabala“ koja funkcionišu kao vertikalni fotobioreaktori, moguće je apsorbovati još 50 kg CO₂ i proizvesti dodatnih 28 kg biomase godišnje. Međutim, povrat ulaganja za ovakve sisteme može biti dugoročan, sa procenjenim negativnim CO₂ bilansom od 27 tona tokom celokupnog životnog veka objekta, što ukazuje na potrebu za daljim istraživanjima i optimizacijom tehnologije kako bi se postigla veća energetska efikasnost i smanjili troškovi implementacije.
U recenzijama tehnologije objavljenim u časopisu Frontiers 2025. godine, ističe se da bioreaktivna fasada sa mikroalgama nudi višestruke prednosti, uključujući smanjenje emisije ugljen-dioksida, poboljšanje energetske efikasnosti, proizvodnju biomase koja se može koristiti kao biogorivo, kao i funkcije filtriranja vazduha i vode. Ove prednosti čine bio reaktivne fasade potencijalnim rešenjem za održivu gradnju u urbanim sredinama, ali takođe ukazuju na potrebu za daljim istraživanjima kako bi se unapredila tehnologija i povećala njena primenljivost.
Liquid3 iz Beograda pionir u bioreaktivnoj tehnologiji
Jedan od relevantnih pilot-projekata u Beogradu je Liquid3, koji koristi algalni fotobioreaktor kao urbani sistem za prečišćavanje vazduha sa fotonaponskom i biološkom funkcijom. Ovaj projekat demonstrira kako se tehnologija mikroalgi može integrisati u urbane sredine za poboljšanje kvaliteta vazduha i proizvodnju obnovljive energije. Iako se ne radi o stambenom objektu, Liquid3 predstavlja korak ka širenju primene bioreaktivnih fasada u različitim kontekstima i skalama.
Ovi primeri ukazuju na to da je interes za bioreaktivne fasade u porastu, ali da postoje izazovi u pogledu ekonomske isplativosti i tehničke primenljivosti. Dalja istraživanja i razvoj u ovoj oblasti mogu doprineti optimizaciji tehnologije, smanjenju troškova i povećanju energetske efikasnosti, što bi omogućilo širu primenu ovih sistema u budućim projektima održive gradnje.
Zaključci i perspektive
SolarLeaf i BIQ House ne predstavljaju samo arhitektonski eksperiment – oni su dokaz da zgrade mogu postati proizvođači resursa: proizvođači toplote, biomase, kiseonika i aktivni akteri u zarobljavanju CO₂. Tehnologija je od 2013. proglašena pionirskom, a nastavak kroz Bioenergy Façade, akademska istraživanja i urbanistički pilot-projekti (kao Liquid3) potvrđuju njen ekološki i društveni značaj.
Međutim, praksa tek treba da pokaže održivost u širem obimu. Treba dodatni rad na smanjenju troškova, povećanju energetske efikasnosti i automatizaciji održavanja. Monitoring podataka iz BIQ House-a u periodu nakon puštanja u rad, kao i rezultati pilot-projekata, ključno su bogatstvo koje treba pretočiti u buduće standarde gradnje i urbanizma.
Projekat SolarLeaf u BIQ House-u u Hamburgu ostaje jedinstveni realan primer fasade koja proizvodi toplotu, biomasu i CO₂ zadržavanje. Tehnologija se razvija kroz Arup-ove novije verzije i univerzitetska istraživanja, dok izazovi — ekonomski, tehnički i skalabilni — određuju tempo njenog širenja. Arhitektura budućnosti, čvršće povezana sa prirodom i energijom, upravo počinje da se rađa.